Dana 10. listopada obilježavamo Svjetski dan mentalnog zdravlja s primarnom svrhom podizanja svijesti javnosti o pružanju odgovarajuće brige za mentalno zdravlje, senzibiliziranju o poteškoćama koje su vezane za mentalno zdravlje te poticanju na ulaganje u sustav podrške.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno zdravlje je temeljno ljudsko pravo, a opisuje se kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima te može produktivno raditi i pridonositi svojoj zajednici u kojoj živi.
Svi ćemo se lako složiti da živimo u izazovnom periodu za sve nas, upravo zbog kriznih događaja. Nagle i nepredvidive situacije pogađale su nas sa svih strana: pandemija, izolacija, fizička distanca, potresi, online nastava, posao od kuće. Takvi događaji i razdoblja zahtijevaju od nas da se prilagodimo promijenjenim životnim uvjetima u organizacijskom i psihološkom pogledu. S mnogim takvim situacijama smo se već uspješno izborili tako što smo, metaforički rečeno, naučili plivati u tim nemirnim vodama. Primjerice, nekako smo se prilagodili epidemiološkim mjerama kako bi zaštitili sebe i druge oko sebe, poslu od kuće, online nastavi, novonastalim uvjetima nakon potresa i slično. No, ne treba zaboraviti da kriza s kojom smo suočeni još uvijek traje, a iz koje su posljedično „isplivale“ mnoge dodatno stresne situacije kao što su pojačani zahtjevi roditeljstva, pojačani postojeći problemi u odnosima i sukobi unutar obitelji, pojačani stres na poslu, financijska nestabilnost. Iako smo se uskladili s određenim novonastalim promjenama, ispred sebe i dalje imamo važne i zahtjevne zadatke – čuvanje dobrobiti sebe i bližnjih.
Razdoblje krize pogađa svakog člana obitelji na svoj način, ali i obitelj kao cjelinu te je u tom razdoblju podrška i pomoć potrebna svima i velikima i malima. Zahtjeva od nas da učinimo neke promjene za sebe i kao obitelj kako bismo se uspješno prilagodili novim okolnostima života, rada, školovanja i drugih važnih aspekata svakodnevice. Krizne situacije u sebi nose rizik težeg snalaženja i funkcioniranja, ali s druge strane i potencijal za promjenu na bolje u smislu učenja novih načina rješavanja problema, mogućnost za rast i razvoj, uspješno suočavanje sa strahovima, bolju obiteljsku povezanost.
Svaki pojedinac može brinuti o svojem mentalnom zdravlju kroz, primjerice, prepoznavanje i dijeljenje svojih osjećaja s drugima, kao i jakih strana, prepoznavanja svojih potreba, kroz traženje podrške u teškim situacijama, kao i adekvatne načine nošenja sa stresom, uspostavljanje zdravih i ravnopravnih odnosa i slično.
Roditelji u razdoblju krize imaju nekoliko zadataka: čuvanje vlastite dobrobiti, dobrobiti djece i obitelji u cjelini. U vrijeme krize uloga roditelja zahtjeva balansiranje vlastitih osjećaja i reakcija uz istovremeno organiziranje života, partnerskog odnosa i posla, a to nije nimalo lagan zadatak.
Istovremeno, djeca reagiraju na promijenjene okolnosti, roditeljski strah i mogu različito reagirati. Primjerice, mogu pokazivati promjene u ponašanju (npr. pojačana nepoželjna ponašanja, povlačenje u sebe, pojava ponašanja koja su karakteristična za mlađu dob), pokazivati određene emocionalne poteškoće, imati problema prilikom spavanja, poteškoće u izvršavanju školskih obaveza, pokazivati promjene u vršnjačkim odnosima, tražiti pojačanu brigu i pažnju roditelja koji im predstavljaju najvažniji oslonac u ovakvim neizvjesnim uvjetima.
Neusklađenost onoga što zamjećuju, onoga što osjećaju i onoga što odrasli poručuju može dodatno zbuniti dijete. Djeca primjećuju da nešto nije u redu, ali često ne znaju prepoznati što točno ne valja, što može dovesti do još većeg straha i negativnih fantazija, pogotovo kod mlađe djece. Pokazujući pred djecom vlastite emocije djecu učimo da svoje emocije izraze i da se s njima nauče nositi. Zbog toga je važno razgovarati o događajima, promjenama i osjećajima umjesto da ih prikrivamo.
Kako će se obitelj nositi s određenim problemom ovisi o tome kako pristupa tom problemu. Svaki član obitelji će na svoj način gledati na razdoblje krize i neće nužno imati iste ideje o tome što je više ili manje važno. Svakome od nas život je na neki način promijenjen, svatko nešto gubi. Poželjno je da članovi obitelji prepoznaju i dožive svoju obitelj kao izvor podrške.
Jedna od važnih zadaća u ovom, i u svim kriznim razdobljima, jest da brinemo o svojem mentalnom zdravlju, dobrobit naše djece i da ostanemo povezani, koliko je to moguće. Zbog toga je važno njegovati obiteljsku otpornost tj. sposobnost da se kao obitelj nosimo sa stresnim iskustvima, obnovimo i ojačamo našu povezanost. Ono što se pokazalo važnim u održavanju obiteljske otpornosti je ulaganje u održavanje toplih i brižnih veza između članova obitelji, otvoreno izražavanje osjećaja i komunikacija, uživanje u zajedničkim aktivnostima, konstruktivno i zajedničko nalaženje rješenja problema, međusobna podrška, a posebno članu obitelji koji je u najvećoj mjeri izložen stresu.
U sklopu Udruge Igra provodimo mnoge aktivnosti usmjerene na brigu o mentalnom zdravlju, poput inicijalnih i informativnih razgovora, individualnog savjetovanja i terapije odraslih, mladih i djece, grupnih radionica konstruktivnog provođenja slobodnog vremena za djecu i mlade te senzibilizacije javnosti o ovoj važnoj temi. U tome surađujemo sa školama i Centrom za socijalnu skrb, a velik broj tih aktivnosti financiran je od strane Zagrebačke županije kao i Središnjeg državnog ured za demografiju i mlade u sklopu projekata “Savjetovalište Igra”.
Ukoliko vam je potrebna podrška ili savjet kontaktirajte nas telefonski 095 911 0089 ili mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr
Izvori:
Arambašić, L. (2000). Psihološke krizne intervencije – psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja. Društvo za psihološku pomoć. Zagreb.
Berc (2011). Obiteljska otpornost – teorijsko utemeljenje i primjena koncepta u socijalnom radu. Ljetopis socijalnog rada, 19(1), 145-167.
Buljan Flander, Bogdan, Boričević Maršanić, Brezinšćak, Čagalj Farkas, Ćorić Špoljar, Gojković, Kegalj, Matijević, Mikloušić, Mišević, Profaca, Selak Bagarić, Vlašić-Cicvarić, Vukušić i Zoričić (2020). Povezani: Telefonsko i e-savjetovanje u suočavanju s pandemijom COVID-19 i njenim posljedicama. Hrvatska psihološka komora.
Tekst pripremila: Ivana Car Novak, mag.psych.