Život je dinamično
putovanje na kojem se često izmjenjuju razdoblja blagostanja i kriza, usponi i
padovi. Iako nam se ponekad čine teško premostive, većinu kriza ipak uspješno prebrodimo,
a iz ponekih i izrastemo. Pa što nam pomaže u tome? Svatko od nas ima unutarnje kapacitete za nošenje sa
životnim izazovima, mehanizme uz pomoć kojih uspješno prelazimo prepreke, rastemo i razvijamo se. To može biti
naš optimizam, humor, dobro poznavanje osobnih granica, fokus na relaksaciju,
uživanje u onome što volimo poput dobre knjige, šetnje ili filma… Isto tako,
većina nas oko sebe ima i „grupu
podrške“, drage nam i bliske ljude kojima se obraćamo u onim teškim danima
i s kojima slavimo one lijepe.
Jedno i drugo zajedno
pomažu nam da lakše prođemo kroz razdoblja
različitih kriza: preživimo projektne ideje naših nadređenih, bezbolnije
prođemo kroz svađu s prijateljima, spremnije dočekamo prve zaljubljenosti našeg
tinejdžera…
No, ponekad se životni izazovi nagomilaju, neobjašnjivi su nam, a naši mehanizmi
kako si pomažemo više nisu dovoljni,
počinju nam smetati i nedostaju nam neke
nove ideje i snage. U tom trenutku dobro nam dođe savjet stručnjaka koji
može pomoći da bolje razumijemo novu i nepoznatu situaciju te da je prebrodimo
na za nas produktivniji i bezbolniji način.
Najčešći oblici podrške
stručnjaka u ovim situacijama su savjetovanje
i psihoterapija.
Savjetovanje
Savjetovanje
je tretman interpersonalnih (unutar
osobe) ili intrapersonalnih (među
osobama) poteškoća s kojima se ljudi
suočavaju u svakodnevnom životu. Osim toga, može služiti rastu i razvoju osobnih potencijala, produbljivanju mudrosti,
razumijevanja i zamjećivanja mnogobrojnih mogućnosti koje nam pruža život!
(Hackney i Cormier, 2012)
Savjetovanje
se tako može koristiti za:
- Osobne izazove (npr. nisko samopouzdanje)
- Odnosne izazove (npr. odnos s obitelji,
partnerom, prijateljima)
- Odgojne izazove (npr. ja kao roditelj)
- Profesionalne izazove (npr. ja u ulozi
voditelja, odnosi u kolektivu)
- Lakši prolazak kroz životne krize (npr.
razvod, gubitak)
Savjetovanje je u pravilu
kratkotrajniji tretman, a broj
susreta se određuje ovisno o potrebama klijenta. Razgovor klijent-stručnjak
odvija se u povjerljivom okruženju (sve izrečeno ostaje između savjetovatelja i
klijenta). Postoje ipak situacije u kojima se profesionalna tajna mora
prekršiti, kao što su: potreba zaštite klijenta (npr. klijent je žrtva nasilja),
značajna ugroženosti dobrobiti djece ili drugih odraslih (npr. fizičko
kažnjavanje djeteta). Stručnjak bi vas unaprijed trebao obavijestiti što je
profesionalna tajna i koja su njena ograničenja. Susreti u pravilu traju do 60
minuta te se odvijaju dinamikom jednom u tjedan ili jednom u 2 tjedna. Može se
provoditi individualno ili s više klijenata (npr. partnersko, obiteljsko
savjetovanje).
Preduvjet savjetovanja je
svakako dobrovoljnost, savjetovanje
se ne radi i nije djelotvorno ako netko zahtjeva od klijenta da sudjeluje. U
savjetovanju savjetovatelji ne daju
savjete, tj. ne govore klijentima izravno što točno da rade, već im svojim
stručnim znanjima pomažu da sami dođu do za njih prikladnih rješenja i/ili
novih uvida u poteškoće s kojima se nose. Savjetovatelj je odgovaran za vođenje procesa, uz stručnost i empatiju,
a klijent je odgovaran za sebe i svoje
odluke, što će činiti i kako koristiti nova znanja.
Zamislite tako da u vašoj
kutiji alata ponestane ono što vam zatreba kako biste sagradili siguran i ugodan dom. Savjetovatelj je stručnjak
zajedno s kojim ćete preroštati svoju kutiju, baciti pokoji stari alat ili ga
ponovno iskoristiti na kreativan način te pronaći onaj koji možete dodati! Vi
ste šef, tako da će savjetovatelj podržati vaše ideje o tome da li je to drvena
ili kamena kuća, jednokatnica ili dvokatnica, boje breskve ili plava… Tu je da
s vama prođe katalog opcija i pomogne osvijetliti moguće smjerove izbora, a
konačan izbor je na vama J Savjetovatelj vjeruje u snage klijenta da odabere ono najbolje za sebe u tom trenutku, pomaže klijentu da koristi svoje
kapacitete te uvidi/razvije nove.
Savjetovanje se razlikuje od razgovora s prijateljima! I
savjetovatelj i prijatelji imaju važne uloge u tome da podrže klijenta, ali su
te dvije uloge uvijek odvojene. U savjetovanju fokus se isključivo stavlja na
klijenta, odnos je neutralniji i profesionalniji, a savjetovatelj klijentu nudi
drugačiju, stručniju i širu perspektivu od one prijateljske te svojim
korisnicima jamči povjerljivost.
Svako savjetovanje u
pravilu sadržava sljedeće faze
savjetovanja: stvaranje odnosa i
upoznavanje, procjena/utvrđivanje teškoća, postavljanje ciljeva savjetovanja,
savjetovanje i završavanje
savjetovanja. Stručnjak će pokušati čim bolje razumjeti životni kontekst i
potrebe klijenta te zajedno s klijentom
stvoriti plan i cilj savjetovanja.
Uspješan
stručnjak-pomagač posjeduje sljedeće osobine: osviješten je i razumije sebe, dobrog je
psihičkog zdravlja, razumije kulturalni i ostale kontekste u kojem žive
klijenti, nepristran je, objektivan, kompetentan, pouzdan i topao, a u uspješnom savjetovanju se često postižu sljedeća 4 ishoda (Hackney
i Cormier, 2012):
- Klijenti
svoje teškoće i brige počinju doživljavati kroz skroz drugačije kontekste,
odustaju od ideja samookrivljavanja ili okrivljavanja drugih i spremniji su
preuzeti odgovornost za promjenu
- Klijenti
bolje razumiju svoje teškoće i pitanja koja ih tište
- Klijenti
uče nove načine funkcioniranja u starim okolnostima
- Klijenti
uče razvijati djelotvorne odnose s drugima
Savjetovanjem se bave
stručnjaci različitih profila (npr. psiholozi, socijalni pedagozi, socijalni
radnici i druge struke), ali je za savjetovanje potrebno da su obrazovani i
profesionalno usmjereni za rad u području
mentalnog zdravlja.
Psihoterapija
Psihoterapija
je nešto dublji i u pravilu dugotrajniji tretman od savjetovanja. Psihoterapijaje tretman
problema emocionalne prirode u kojem psihoterapeut namjerno uspostavlja
profesionalan terapijski odnos i koristi stručne postupke u svrhu uklanjanja,
modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih
psihičkih simptoma/poteškoća, promjene
poremećenih shema ponašanja i poticanja pozitivnog razvoja ličnosti djeteta, adolescenta i odrasle osobe (Zakon o djelatnosti psihoterapije,NN
64/18).
Psihoterapijski rad
usmjeren je prema značajnijim promjenama
u poimanju sebe, pogledu na svijet, otpuštanju doživljenih traumatskih
iskustava te pomaže kod psihičkih simptoma ili izraženijih poteškoća mentalnog
zdravlja (npr. trauma iz djetinjstva, poremećaj prehrane, psihosomatska stanja,
fobije i drugo). Vrijednost psihoterapije nije
ograničena samo na one s poteškoćama mentalnog zdravlja pa tako ljudi koji
imaju iskustvo s osjećajem praznine ili besmisla u svojim životima, koji traže
veći osjećaj ispunjenja te imaju potrebu za produbljivanjem njihovih odnosa,
mogu profitirati od psihoterapije (Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske,
SPUH).
Psihoterapija je dulji i
dublji proces rada terapeut-klijent koji ne nudi brza rješenja, ali nudi
mogućnost i potencijal za značajnije pozitivne promjene. Postoje različiti psihoterapijski pravci (pristupi) između kojih klijent može pronaći
onaj koji mu više odgovara (npr. geštalt, kognitivno-bihevioralna terapija,
realitetna terapija i druge). Neki su pristupi orijentirani na tretiranje i razrješavanje simptoma te su
više usmjereni prema ponašanju i doživljavanju osobe koje je jasno vidljivo
(SPUH). Cilj nekih drugih pristupa jest da dođe do promjene u emocionalnom razvoju osobe, i to na način da se uzimaju
u obzir aspekti pojedinčevog unutarnjeg svijeta te im se pomogne razumjeti i
promijeniti duboke i često nesvjesne
emocionalne probleme i probleme u odnosima. Različiti pristupi mogu biti prikladni
ovisno o prisutnom problemu ili preferenciji klijenta, a više o njima možete
pročitati na stranicama Saveza
psihoterapijskih udruga Hrvatske: https://www.savez-spuh.hr/udruge/
Za koju god vrstu psihoterapije se odlučili, ono što je najvažnije je terapijski odnos koji se stvara između
klijenta i terapeuta stoga je važno da se klijent u tom odnosu osjeća ugodno i
sigurno.
Odnos s psihoterapeutom
ključni je element svake psihoterapije, a psihoterapijsko okruženje omogućuje
da klijenti na siguran način mogu istraživati i prorađivati teška iskustva.
Psihoterapijski tretman se u pravilu dogovara jednom tjedno u trajanju do 60
minuta (kada je individualan). Psihoterapija je u srži terapija razgovorom, ali psihoterapeuti mogu koristiti i kreativne tehnike u psihoterapiji poput
plesa, pokreta, crtanja i psihodrame. Seanse se mogu održavati jedan-na-jedan,
s parom, članom obitelji ili biti grupne, što se unaprijed dogovara s klijentom.
Psihoterapija je prikladna i za djecu (npr. terapija igrom, psihodrama, dječja
integrativna terapija, terapija pokretom i plesom) i za odrasle. Većina
„odraslih“ psihoterapijskih pravaca prikladna je za rad s djecom od
adolescentne dobi.
Psihoterapeut
može biti osoba koja ima završen diplomski studij u području medicine, psihologije, socijalnog rada, edukacijske
rehabilitacije, socijalne pedagogije, pedagogije ili logopedije te ima
završen stručni dio izobrazbe iz
psihoterapije (rzgv. „edukaciju za psihoterapeuta“) u trajanju od najmanje četiri godine u nekom od
psihoterapijskih pravaca koje priznaje Europska
asocijacija za psihoterapiju (Zakon o
djelatnosti psihoterapije,NN
64/18). Psihoterapeut koji radi s
djecom i adolescentima mora imati posebno
dodatno obrazovanje o primjeni odgovarajućih terapijskih tehnika u
zavisnosti od faze razvoja djeteta i djetetovih problema, kao i odnosa s
roditeljima i okolinom.
Što
odabrati?
Savjetovanje je u pravilu usmjereno na
konkretnije probleme i kratkotrajnije je naravi, a psihoterapija na dubinske
promjene u obrascima unutar nas i obrascima naših odnosa, pa zahtijeva i više
vremena. Ako ne znate koju vrstu tretmana odabrati obratite se stručnjaku
mentalnog zdravlja koji će procijeniti koji oblik tretmana odgovara vašim
potrebama. Stručnjaka možete potražiti preko liječnika opće prakse ili bez
uputnice: u zavodima za javno zdravstvo, nevladinim organizacijama ili
privatnim praksama.
Ako osjećate potrebu za radom na sebi ili
prepoznajete neku poteškoću radi koje biste se uključili u savjetovanje ili
psihoterapiju, slobodno nam se obratite. U okviru našeg Centra za brigu o mentalnom zdravlju djeluje Savjetovalište Igra koje je dostupno na broj 091 605 1718 ili
mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr.
Sve usluge su besplatne za korisnike.
Tekst
pripremila: Diana Šinjori, mag. psych.
Izvori:
Hackney i Cormier, 2012. Savjetovatelj
– stručnjak: Procesni vodič kroz pomaganje. Naklada Slap.
Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske. Što je psihoterapija? (web
objava: https://www.savez-spuh.hr/sto-je-psihoterapija/)
Zakon o
djelatnosti psihoterapije,NN
64/18