Međunarodni dan prijateljstva

Na današnji dan obilježavamo Međunarodni dan prijateljstva koji je proglašen 2011. godine od strane Ujedinjenih naroda, a potaknut time kako prijateljstvo među ljudima, zemljama i kulturama može pomoći u stvaranju uvjeta za mir i povezivanju zajednica.

A u čemu nam još pomaže prijateljstvo i zašto je važno imati prave prijatelje te kakve veze to sve ima s mentalnim zdravljem..…pokušat ćemo pojasniti u nastavku teksta.

Prijateljstvo se pojavljuje u svim fazama života te se mijenja ovisno o stupnju kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja pojedinca.

Pa krenimo od početka. Kada bi pitali o značenju pojma prijatelj djecu i mlade različitih dobnih skupina, netko od predškolaraca bi vjerojatno odgovorio da je prijatelj netko s kim se rado igra, školarci bi možda opisali prijatelja kao nekog tko voli iste stvari kao i oni ili kome se mogu povjeriti, dok bi adolescenti prijatelja više opisivali u kontekstu uzajamne podrške, razumijevanja uz odanost i povjerenje. A što kaže znanost.

Postoji puno različitih opisa prijateljstva. Neki znanstvenici definiraju prijateljstvo kao “trajan odnos između dvije osobe koji obilježavaju odanost, prisnost i uzajamna privlačnost” (Vasta i sur., 2005), dok ga drugi opisuju kao “specifičan, uzajaman i dvosmjeran odnos koji je odraz iskustava među pojedincima” (Bukowski, Hoza, 1989., prema Simel i sur., 2010).

Kao što vidimo mlađa djeca percipiraju prijateljstvo kao trenutno stanje, vrlo konkretno i pri tome su im važnije vanjske karakteristike, ali pri tome ne zanemaruju i međusobno sviđanje (npr. prijatelj je netko s kim se volim igrati i tko se voli igrati sa mnom). Starija djeca na prijateljstvo gledaju kao na trajniji odnos tijekom kojeg su moguće povremene svađe i neslaganja te uzimaju u obzir i njegove apstraktnije značajke  (npr. prijatelj je netko tko mi pomaže). Dok adolescentima najčešću okosnicu prijateljstva čine prisnost i vjernost.

A kako biramo prijatelje? Češće izabiremo osobe koje su slične nama po spolu, godinama, interesima, uvjerenjima, aktivnostima i ponašanjima. Na odabir prijatelja može utjecati i to koliko smo spremni međusobno izmjenjivati  informacije o sebi kao i koliko uspješno možemo riješiti konflikt kada se dogodi.

Prijateljstva se međusobno razlikuju prema tome koliko smo privrženi jedni drugima, koliko imamo međusobno povjerenja, po intimnosti, intenzitetu, ali i koliko zajedno provodimo vremena. Dok se kvaliteta prijateljstva može opisati kao kontinuum koji ima s jedne strane pozitivne (npr. odanost, intimnost, međusobno druženje, prosocijalno ponašanje) i negativne učinke (npr. konflikti, međusobno natjecanje).

Hijerarhijski model prijateljstva (Bukowski i Hoza, 1989., prema Simel i sur., 2010) razlikuje tri dimenzije prijateljskog odnosa: uzajamnost, broj uzajamnih prijatelja i kvalitetu prijateljstva. Uzajamnost predstavlja početnu razinu ovog modela, a da bi se zadovoljio njezin kriterij  procjena sviđanja treba biti dvosmjerna. Uz navedeno važno je davanje i ulaganje u odnos među prijateljima. Istraživanja su pokazala kako djeca koja imaju više uzajamnih biranja, manje su i usamljena, veća im je predodžba socijalne potpore, a postižu i bolji uspjeh u školi. Dimenzija kvaliteta prijateljstva očituje se u bliskosti i sigurnosti.

Prijateljstvo ima veliko značenje za mentalno zdravlje svih dobnih skupina tijekom životnog vijeka.

Dok se druže s prijateljima djeca uče koristiti vrlo široku lepezu vještina koje su važne za kognitivni, emocionalni, socijalni i komunikacijski razvoj.  Također, kroz takav odnos osim što djeca uče o sebi, ona sebe doživljavaju važnim i kompetentnim što utječe na razvoj samopoštovanja i slike o sebi.

U razdoblju adolescencije prijateljstva su važna za razvoj socijalne kompetencije, jačanje ego podrške, samopouzdanja, emocionalne sigurnosti te je izvor osjećajnosti i intimnosti, dok potiče društvenost, pomaganje i uzajamnu podršku (Asher i Parker, 1989, prema Klarin i sur., 2010). Rezultati različitih istraživanja pokazuju kako djeca i mladi koji imaju uspješnije socijalne odnose s prijateljima se i bolje prilagođavaju, više se prosocijalno ponašaju, a manje agresivno te pozitivno percipiraju socijalnu podršku (Klarin i sur., 2010).  Također, adolescenti koji imaju poteškoće u vršnjačkim odnosima imaju lošiji uspjeh u školi te su skloniji delinkventnom ponašanju dok u odrasloj dobi pokazuju različite emocionalne i mentalne poteškoće (Savin-Williams, Berndt, 1990, prema Klarin i sur., 2010). Zadovoljstvo odnosima s vršnjacima može utjecati na opće zadovoljstvo, razvoj slike o sebi, akademsko postignuće, stjecanje vještina odlučivanja kao i razvoj intimnih socijalnih odnosa (Steinberg, 1999; Sharabany, 1994, prema Klarin i sur., 2010).

U istraživanju Vuletić i Mujkić (2002) ispitanici su neovisno o dobi isticali važnost prijateljstva i društvenih kontakata, te je dobiveno kako je područje bliskih odnosa s prijateljima i obitelji uvijek među najvažnijim odrednicama kvalitete života.

Kao što vidimo prijateljstvo je poput škrinjice pune blaga koja može biti izvor osjećajnosti, intimnosti, zadovoljstva i društvenosti, a može nam pomoći u izgradnji pozitivne slike o sebi, samopouzdanja, socijalnih kompetencija i uzajamne podrške. Prijateljski odnosi su važan dio našeg života koji mogu vrlo poticajno i pozitivno djelovati na naše mentalno zdravlje.

I zapamtite.….“Ništa na ovom planetu nema veću cijenu od pravog prijateljstva” (Toma Akvinski).

Ukoliko vam je potrebna podrška ili savjet kontaktirajte nas telefonski  095 911 0089 ili mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr

Izvor:

Đuranović, M. (2013). Obitelj i vršnjaci u životu adolescenata. Napredak 154 (1-2)31-46

Klarin, M., Proroković, A., Šimić Šašić, S. (2010). Doživljaj prijateljstva I njegovi ponašajni korelati u adolescenata. Pedagogijska istraživanja, Vol. 7 No. 1

Simel, S., Špoljarić, I., Buljubašić Kuzmanović, V. (2010). Odnos između popularnosti i prijateljstva. Život i škola, br. 23, god.56, str. 91.-108.

Vasta, R., Haith, M.M., Miller, S.A. (2005). Dječja psihologija. Jastrebarsko. Naklada Slap.

Vuletić, G., Mujkić, A. (2002). Što čini osobnu kvalitetu života: Studija na uzorku Hrvatske gradske populacije. Liječnički Vjesnik, 124 supl. 2: 64-70

Žic Ralić, A., Ljubas, M. (2013). Prihvaćenost i prijateljstvo djece i mlsdih s teškoćama u razvoju. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, Vol. 22 No. 3, 2013.

Tekst pripremila: Ivana Car Novak, mag.psych.

Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe droga i nezakonite trgovine drogama

Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 1987. godine proglasila 26. lipnja Međunarodnim danom borbe protiv zlouporabe droga i nezakonitog prometa drogama želeći upozoriti na sve veći problem zlouporabe droga na globalnoj razini. Upotreba droga na individualnoj razini izaziva cijeli niz problema, od udaljavanja od bliskih ljudi, otuđenja od obitelji, kao i ozbiljnih zdravstvenih teškoća te na kraju smrti (Gašparović, 2016). Pokazuje se povezanost zlouporabe droga i teške depresije, anksioznih poremećaja i poremećaja ličnosti (EMCDDA, 2016).

Ured za droge i kriminal (UNDOC) procjenjuje da je 246 milijuna ljudi u dobi od 15 do 64 godine zlouporabilo neku vrstu droge u 2013. godini, što je 5% svjetske populacije.

U 2012. godini provedeno je istraživanje prevalencije zlouporabe psihoaktivnih tvari u Hrvatskoj koje pokazuje kako je populacija mladih najviše izložena problemu te da čak četvrtina mladih zloupotrebljava droge. Na tematskoj sjednici Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku održanoj u veljači 2020. godine utvrđeno je kako je Hrvatska iznad europskog prosjeka po konzumiranju ilegalnih droga među mladima.

Ciljevi Nacionalne strategije (2012) su spriječiti i smanjiti zlouporabu droga i drugih sredstava ovisnosti, posebice među djecom i mladima; smanjiti razmjere problema zlouporabe droga i ovisnosti u društvu, kao i vezanih zdravstvenih i socijalnih rizika nastalih zlouporabom droga; smanjiti dostupnost droga na svim razinama i sve oblike kriminala vezanog za zlouporabu droga; unaprijediti, izgraditi i umrežiti sustav za suzbijanje zlouporabe droga i borbu protiv ovisnosti na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Ovisnost je povremeno ili trajno uzimanje droge, uz nesavladivu potrebu za uzimanjem droge, kao i povećavanju količine (zbog razvitka tolerancije), a što ima štetne tjelesne, psihičke, ekonomske i društvene posljedice za ovisnu osobu, kao i za njezinu okolinu (Begić, 2011).

Izuzetno je važno na vrijeme reagirati na znakove ovisničkog ponašanja koje primijetimo u svojoj okolini te pružiti podršku i razumijevanje u procesu traženja pomoći. Dobro razvijena sustavna mreža podrške koja uključuje bliske ljude i obitelj, uz obaveznu pomoć ustanova socijalne skrbi te obrazovnih i zdravstvenih institucija temelj je pomoći ovisnim osobama.

Mladi se ističu kao ranjiva skupina u ovom problemu te je potrebno obratiti posebnu pažnju na edukaciju, osvještavanje i pomoć usmjerenu prema njima. Mladi eksperimentiraju s drogama zbog znatiželje, pritiska društva i želje da što prije odrastu, ili to vide kao izlaz iz nasilne obiteljske situacije, usamljenosti ili nošenja s neugodnim emocijama koje bi radije izbjegli. Važno je otvoreno pričati s mladima, naučiti ih kako mogu prepoznati potencijalno opasne situacije te biti podržavajući i otvoreni za razgovor kako bi oni znali da ste vi sigurno mjesto na kojem mogu doći potražiti pomoć.

Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ osmislilo je brošuru „Svijet ovisnosti – vodič za roditelje“ kao pomoć roditeljima koji su suočeni s problemima ovisnosti kod svoje djece. Brošura se sastoji od edukativnog upoznavanja s različitim psihoaktivnim supstancama, ponašanjima koja mogu dovesti do ovisnosti, objašnjenjem zašto mladi ulaze u svijet ovisnosti te kako to spriječiti.

Savjet ili pomoć možete potražiti u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti:  javite se na broj telefona 01/38 30 066 (Mirogojska cesta 16, Zagreb).

Psihološko savjetovanje, roditeljsko savjetovanje i pomoć u učenju neke su od usluga kroz koje mladima u riziku i njihovim obiteljima u Udruzi Igra nastojimo omogućiti pravovremeno prevenciju potencijalnih ovisničkih teškoća i podršku za adekvatnu brigu o mentalnom zdravlju.

Usluge provodimo u sklopu programa IGRA za NEovisnost mladih u riziku koji provodimo u partnerstvu s Centrom za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave, CZSS Zagreb i OŠ Pavleka Miškine.

Sredstva za provođenje programa omogućava nam Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Izvori:

Begić, D. (2011) Psihopatologija. Zagreb: Medicinska naklada.

Gašparović, M. (2016) Istraživanja droga u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet.

Svijet ovisnosti – vodič za roditelje (2015) Zagreb: Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti.

Tekst pripremila: Petra Čeč, mag. psych.

Slika o sebi i školski uspjeh

Slika o sebi predstavlja vjerovanja koje osoba ima o sebi i svojem funkcioniranju u različitim životnim područjima. Predstavlja osjećaje i misli o samom sebi kao i način na koji opažamo sami sebe, a što u konačnici utječe na naše ponašanje.

A kakve veze ima školski uspjeh sa slikom o sebi? Slika o sebi može utjecati na školski uspjeh, ali i školski uspjeh utječe na sliku o sebi.  Primjerice, ako dijete ima bolje mišljenje o svojim sposobnostima tada će procjenjivati da ima veću šansu za uspjehom u koliko se više trudi i uči, dok djeca s lošijom slikom o sebi češće i očekuju lošiji uspjeh, ali su zbog toga i manje motiviraniji na učenje. Naše ponašanje je često usklađeno sa slikom koju imamo o sebi. Pa tako ako je dijete mišljenja kako mu “ne ide matematika” moguće je da će se u skladu s time i ponašati (npr. neće ulagati truda u rješavanje zadataka ili pisanje zadaća, lako će odustajati, bit će više nesigurno), a početno formirano mišljenje će postati na kraju istinito te prilikom toga postaje manje važna djetetova stvarna sposobnost. Prema tome je važnije što dijete misli o sebi i svojim kompetencijama od toga kakvo je ono zapravo.

Na djetetovu sliku o sebi utječu i mišljenja i ponašanja drugih (djetetu važnih) osoba prema njemu – roditelja, prijatelja, članova šire obitelji, učitelja… pa tako primjerice polaskom u školu djeca se počinju učestalo međusobno uspoređivati te između ostalog,  na temelju toga zaključivati o svojim sposobnostima. Također, tijekom osnovne škole djeca su sklonija vjerovanju procjenama odraslih o sebi. U tom periodu, povratne informacije koje djeca dobivaju od svojih vršnjaka i njima važnih odraslih osoba imaju puno veći utjecaj na njih jer su u procesu razvoja te su  općenito otvorenija i smanjeno kritična prilikom primanja informacija. Zato je važno na koji način i kakve povratne informacije djetetu dajemo (npr. umjesto “Ti nikad dobro ne napišeš zadaću” pokušajte reći “Vidim da se trudiš napisati zadaću što bolje možeš, treba li ti moja pomoć?”).

Slika o sebi nije jedino na što školski uspjeh utječe te ima veliki utjecaj na djetetov razvoj kao i doživljaj sebe i svijeta. Što o tome kaže struka kako školski uspjeh i obaveze utječu na mentalno zdravlje djece i mladih možete pročitati u tekstu na web stranici Zagrebačkog psihološkog društva, koji toplo preporučamo.

Ukoliko vam je potrebna podrška ili savjet kontaktirajte nas telefonski  095 911 0089 ili mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr

Izvor:

Brdar, I., Rijavec, M. (1998). Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu? IEP. Zagreb.

Tekst pripremila: Ivana Car Novak, mag. psych.

Vodič za suvremenog roditelja

Ovog mjeseca završava naš projekt Savjetovalište Igra kojeg smo provodili u području podrške obitelji, a kao šećer na kraju poklanjamo vam Vodič za suvremenog roditelja (2021.) za ova pomalo luda i jako promjenjiva vremena!

Svjesni smo da je iza nas godina obilježena krizama, potresima, COVID-om, online nastavom, radom od kuće i mnogim drugim novitetima koji su poprilično izazovni. Nosili smo se s time na razne načine koje smo naučili ranije, no nove okolnosti i situacije natjerale su nas da jačamo i neke nove mišiće, istražujemo nove opcije i puteve.

Navedeno je svakako bilo lakše ako u tome nismo ostali sami. Roditelji su u tome imali i poseban zadatak brige ne samo za sebe, nego i za svoje malce, ali i one malo veće. Kako vas ne bi u tome ostavili bez podrške, izradili smo digitalni priručnik, kako biste uz sebe imali mali šalabahter koji vam pomaže disati u onim teškim, izazovnim trenutcima te vas podrži i osnaži u izazovima i one „svakodnevne svakodnevnice“.

Nadamo se da će vam biti od koristi onoliko koliko smo se mi veselili njegovoj izradi, a ako vam se jave nova pitanja ili poželite s nama razgovarati, obratite nam se na kontakt Savjetovališta Igra koji je dostupan u priručniku 😉

Otpornost

Mislimo da se svi možemo složiti da je 2020. za sve nas postala krizna godina. Nagle i nepredvidljive situacije pogađale su nas sa svih strana: COVID, izolacija, fizička distanca, potresi, online škola, posao od kuće… S mnogima od njih smo se već uspješno izborili, a mnogi se nastavljaju i u 2021. U ovom razdoblju naučili smo se hrabriti, suživjeti sa stresom, svladavati nevidljive prepreke, redefinirali smo pojam škole i način našeg rada. Ako promatramo načine na koje se svako od nas suočava s tom krizom možemo primijetiti da su neke strategije slične, a neke se razlikuju. Nekome od nas je teže proći kroz jedne, a nekima kroz sasvim druge izazove. Negativni utjecaji ove krize ne pogađaju sve na iste načine, što zbog okolnosti same krize i jačane vanjskih stresora kojima su izloženi, što zbog unutarnji kapaciteta za nošenje s tim situacijama.

U 20. stoljeću, a točnije 1970-ima, istraživači su počeli pokazivati sve veći interes za takav fenomen unutarnje snage: Kako to da iste krize ostavljaju jače posljedice u životima pojedinaca? Zanimalo ih je kako to da neka djeca koja dožive brojne nedaće tijekom svog odrastanja uspješno prevladaju te poteškoće, žive ispunjen i ostvaren život iako su proživjela mnogobrojna teška i rizična iskustva. Otkrili su da za uspješno prevladavanje životnih izazova trebamo se posvetiti jačanju čimbenika otpornosti (zaštite).

Otpornost (eng. resilience) je kapacitet koji osobi omogućuje da umanji ili savlada štetne posljedice nepovoljnih događaja ili situacija s kojima se suočava (Grotberg, 1998, prema Doležal, 2006), posebno važan u periodu krize u kojoj se još uvijek nalazimo. Otpornost možemo razvijati na različite načine, ona je potencijal koji svi imamo i koji svi možemo njegovati pa tako možemo se usmjeriti prema jačanju naših odnosa s drugima, razvoju optimizma, zahvalnosti, uronjene svjesnosti, zdravim stilovima života, duhovnosti, razvijanju novih talenata i vještina… Popis čimbenika otpornosti je beskonačan i sadrži sve ono što nam čini dobro i sve ono što nas zbližava.

Donosimo Vam ideje o nekim strategijama jačanja otpornosti:

1. Mindfulness (usredotočena svjesnost) je stanje uma koje nastaje kroz obraćanje pozornosti na poseban način: namjerno, svjesno, u sadašnjem trenutku, otvorenog uma, bez prosuđivanja. Usmjeravanjem na ovdje i sada otkrivamo kako uživati u trenutku umjesto uobičajenog razbijanja glave o prošlosti ili pretjerane brige o budućnosti. Puna svjesnost se može razviti kroz trening koji omogućuje ljudima da promijene način na koji se osjećaju i misle o svojim iskustvima, posebno onim stresnim. Vježbanjem se razvija unutarnja svjesnost koja nam omogućuje da prema sebi i drugima razvijemo otvoren, suosjećajan i prihvaćajući stav. Takav stav nam posebno pomaže da se odmaknemo od prosuđivanja i kritiziranja sebe i drugih, automatskog štetnog reagiranja i propuštanja življenja punim plućima.

Primjeri mindfulness tehnika:

(prilagođeno prema Boričević Maršanić i Selak Bagarić, 2020; te James, 2017)

a) Šetnja u prirodi

Tijekom šetnje u prirodi zastanite na trenutak. Koje misli vam prolaze glavom, o čemu promišljate? Na tren otpustite brige i rasprave u sebi, usmjerite se na ovdje i sada. Usredotočite se i mislima nabrojite stvari oko sebe:

5 stvari koje možete vidjeti

4 stvari koje možete dodirnuti

3 stvari koje možete čuti

2 stvari koje možete mirisati

1 stvar koju možete okusiti

Proučite, dodirnite, osluhnite, mirišite ili okusite ono što vam dolazi i ono što vam najviše odgovara!

b) Svjesno promatranje

Odaberite neki objekt u prirodi i fokusirajte svoj pogled na njega na minutu ili dvije. To može biti cvijet, insekt, oblak, mjesec…Prepustite se promatranju i ne činite ništa drugo. Pogledajte objekt kao da ga vidite prvi puta. Dopustite sebi da zaronite u samu bit i promotrite svaki detalj. Pokušajte se povezati s njegovom energijom i ulogom koju ima u prirodnom svijetu koji nas okružuje.

c) Uronjena aktivnost

Odaberite neku aktivnost koju obavljate rutinski, npr. kuhanje ručka. Umjesto da ovaj puta aktivnost obavite automatski, pokušajte se usmjeriti na svaki detalj te aktivnosti. Osjetite pokrete, oblike, mirise, teksture, vaše tijelo kako se kreće. Otkrijte sasvim nove doživljaje u onome što inače obavljate bez prevelike uključenosti. Umjesto toga da neprestano razmišljate o tome kako da zadatak obavite čim prije, pokušajte unijeti cijelog sebe u taj proces: fizički, mentalno, emotivno, energetski. Tko zna, možda ćete po prvi puta uživati u kućanskim poslovima!

Za više ideja pretražite mindfulness online. Ukoliko vas ovo područje posebno zanima možete istražiti i certificirane tečajeve mindfulnessa.

2. Trebamo zaštiti sebe i druge, ali i čuvati jedne druge! Prakticiranje dobrih djela (eng. acts of kindness) izvor je pozitivnih emocija i širenja socijalne podrške u zajednici, umanjuje stres, podiže reakciju imunološkog sustava, otpušta hormone sreće i opuštenosti (Štulić, 2020). Povremeno probajte prebaciti fokus na druge i vidite što možete učiniti za njih, dobrota se lako širi i množi! 

3. Prakticiranje zahvalnosti čini nas zadovoljnijima, optimističnijima, pomaže nam da promijenimo fokus na ono važno i da ne uzimamo stvari zdravo za gotovo. Uvijek postoji nešto na čemu možemo biti zahvalni, svakodnevne sitnice i velike stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu  – sunčan dan, prekrasno cvijeće, razgovor s dragom osobom, fina kava…

a) Vježba zahvalnosti

Na kraju dana sljedećih 21 dan zapišite po 1 stvar:

Na kojoj ste zahvalni sebi

Na kojoj ste zahvalni drugima

Na kojoj ste zahvalni u svom životu, prirodi, Zemlji

P.S. To ne moraju biti velike stvari, u svakom danu možemo pronaći nešto lijepo! J

Tekst pripremila: Diana Šinjori, mag. psych.

Poziv na radionicu: Uvod u rad s asocijativnim kartama

Vrijeme održavanja: 15.05.2021; 10:00 – 17:00

Mjesto održavanja: Udruga Igra, Ilica 5/1, Zagreb

Cijena: 600,00 kn

Rok prijave: Prijave primamo do 07.05.2021. ili do popunjenja grupe. Broj polaznika ograničen je na 6. Radionica se popunjava redom prijavljivanja!

Ova radionica usmjerena je učenju korištenja asocijativnih karata te dobivanju osnovnih i općih informacija o asocijativnim kartama u kontekstu kreativnih tehnika. Edukativno-iskustvenog je karaktera. Sudionici će se upoznati s teorijskim okvirom i principima primjene asocijativnih karata, a imat će prilike iskusiti i nekoliko konkretnih individualnih i grupnih vježbi koje mogu koristiti u svom daljnjem radu. Upoznat će se s različitim tipovima asocijativnih karata te naučiti kako postavljati pitanja u radu s asocijativnim kartama i kako različite ciljeve učenja potaknuti i provesti pomoću karata. Namijenjena je studentima diplomskih studija i stručnjacima humanističkog usmjerenja koji žele obogatiti svoj psihosocijalni rad.

Voditeljica: Tamara Bobić, edukacijska rehabilitatorica

Kako se prijaviti?

Prijaviti se možete putem linka: https://forms.gle/qAk6gzSgrMQicQxb8

Što nakon što ispunite prijavnicu?

Nakon zaprimanja svih prijava, a najkasnije tri radna dana prije održavanja odabrane radionice, poslat ćemo na vašu e-mail adresu informaciju o mogućnosti sudjelovanja i predračun. Molimo da plaćanje kotizacije izvršite najkasnije dva radna dana prije održavanja radionice na žiro račun udruge Igra: IBAN HR6823600001500156332 (Zagrebačka banka d.d.). U opis plaćanja upišite naziv radionice na koju se prijavljujete.

Za sve polaznike radionica bit će osigurana povoljnija cijena SEDO asocijativnih karata – 80,00 kuna.

Ukoliko trebate dodatne informacije, kontaktirajte nas telefonski – 01/3704537 ili mailom na edukacije@udrugaigra.hr. Radujemo se zajedničkom druženju i učenju!

Poziv na radionicu: Upotreba asocijativnih karata u savjetodavnom radu

Vrijeme održavanja: 22.05.2021.; 10:00 – 17:00
Mjesto održavanja: Udruga Igra, Ilica 5/1, Zagreb
Cijena: 600,00 kn
Rok prijave: Prijave primamo do 14.05.2021. ili do popunjenja grupe. Broj polaznika ograničen je na 6. Radionica se popunjava redom prijavljivanja!

Napomena!

Preduvjet za sudjelovanje na radionici je završena edukacija o osnovama korištenja asocijativnih karata i iskustvo u savjetodavnom radu.

Radionica je usmjerena učenju korištenja asocijativnih karata u savjetodavnom radu. Iskustvenog je karaktera i sudionici će imati priliku doživjeti učinak korištenja asocijativnih karata iz pozicije klijenta i iz pozicije savjetovatelja. Upoznat će se sa osobitostima savjetodavnog rada s asocijativnim kartama: specifičnim vještinama promišljanja o aktivnostima i ciljevima u radu te postavljanja pitanja i slijeđenja procesa. Tijekom radionice sudionici će proći kroz konkretne vježbe koje mogu primjenjivati u svom savjetodavnom radu.

Radionica je namijenjena isključivo stručnjacima koji imaju iskustvo savjetodavnog rada i žele asocijativne karte koristiti u savjetodavnom procesu. Polaznici mogu biti i stručnjaci u edukaciji iz neke psihoterapijske škole ili psihoterapeuti željni dodatnog usavršavanja.

Voditeljica: Lana Hrgovan, edukacijska rehabilitatorica i gestalt psihoterapeutkinja

Kako se prijaviti?

Prijaviti se možete putem linka: https://forms.gle/qAk6gzSgrMQicQxb8

Što nakon što ispunite prijavnicu?

Nakon zaprimanja svih prijava, a najkasnije tri radna dana prije održavanja odabrane radionice, poslat ćemo na vašu e-mail adresu informaciju o mogućnosti sudjelovanja i predračun. Molimo da plaćanje kotizacije izvršite najkasnije dva radna dana prije održavanja radionice na žiro račun udruge Igra: IBAN HR6823600001500156332 (Zagrebačka banka d.d.). U opis plaćanja upišite naziv radionice na koju se prijavljujete.

Za sve polaznike radionica bit će osigurana povoljnija cijena SEDO asocijativnih karata – 80,00 kuna.

Ukoliko trebate dodatne informacije, kontaktirajte nas telefonski – 01/3704537 ili mailom na edukacije@udrugaigra.hr. Radujemo se zajedničkom druženju i učenju!

Optimizam

Što je optimizam?

Optimizam možemo promatrati kao način gledanja na budućnost – optimisti vjeruju da će ishodi događaja i iskustava biti uglavnom pozitivni, očekuju da će im se događati dobre stvari. Možemo ga promatrati i kao način na koji si objašnjavamo događaje i situacije – optimisti uzroke neuspjeha češće vide kao trenutne, a ne trajne („Danas sam imao loš dan.“ umjesto „Nikad ne uspijevam odraditi dobar posao.“ ), specifične, a ne generalne („Ovo mi nije jača strana.“ umjesto „Ništa ne radim dobro.“), vanjske, tj. vezane za kontekst i okolnosti, a ne unutarnje, tj. vezane za vlastite trajne osobine („Napravio sam najbolje u datim okolnostima.“ umjesto „Lijen sam i nesposoban.“). Takav pogled omogućava optimistima da lakše vide mogućnosti za promjenu i kako neku nepovoljnu situaciju ili ishod okrenuti u svoju korist. To ne znači nužno da optimisti izbjegavaju ili negiraju teške i neugodne događaje, već da u njima prepoznaju i prilike za učenje i razvoj.

Jesam li optimist ili pesimist?

Iako smo skloni ljude prozvati optimistima ili pesimistima i smjestiti ih u jednu od te dvije kategorije, optimizam i pesimizam su dvije strane kontinuuma – možemo biti više ili manje optimistični, više ili manje pesimistični ili negdje u sredini. Ljudi se međusobno razlikuju u tome koliko su generalno optimistični, no možemo se razlikovati i unutar sebe ovisno o životnom razdoblju, području života i situaciji.  Ako smo bili optimistični u mlađoj dobi, nije nužno da ćemo ostati optimisti i kasnije, ali i obrnuto. Možemo istovremeno biti jako optimistični u pogledu razvoja karijere i pesimistični oko svog zdravlja. Neke situacije mogu nam probuditi optimizam, npr. kad dobijemo novi željeni posao, a u nekima je izrazito teško zadržati optimističan stav, npr. kod dugotrajne nezaposlenosti.

Dakle, iako imamo tendenciju biti više ili manje optimistični, to nije u kamen uklesano i nećemo uvijek biti optimistični u jednakoj mjeri.

Prednosti optimizma

Optimizam je na dobrom glasu, vlada mišljenje da je bolje, zdravije i produktivnije biti optimističan nego pesimističan. Često možemo čuti savjete da „Mislimo pozitivno!“, „Sagledamo s vedrije strane!“ i sl.

Optimizam uistinu ima svojih prednosti. Mnoga istraživanja ukazuju na pozitivnu povezanost optimizma i mentalnog i fizičkog zdravlja. Optimizam se pozitivno odražava na odnose i karijeru, povezan je s nižom depresivnošću i anksioznošću. Sposobnost da u zahtjevnim i teškim situacijama nađu smisao optimiste čini otpornijima. Optimizam može amortizirati negativne efekte fizičkih bolesti; optimisti se lakše nose s boli, imaju bolju kardiovaskularnu funkciju i snažnije imunološke reakcije.

Tamna strana optimizma

No kako je život „nekad siv, nekad žut“, tako ni optimizam nije samo pozitivan. Tendencija da precjenjujemo vjerojatnost pozitivnih ishoda, a umanjujemo vjerojatnost negativnih naziva se optimistična pristranost. Optimističan stav može nas motivirati da slijedimo svoje želje i snove, no ako izostane doza realizma, postoji opasnost da previše riskiramo.

Ako se samo fokusiramo na to da će sve biti dobro, možemo propustiti vidjeti stvarne opasnosti i ponašati se nesmotreno. Npr. u trenutnoj situaciji pandemije uzrokovane koronavirusom, pretjerani optimizam i vjerovanje da se baš mi nećemo zaraziti ili da ćemo proći s lakšim posljedicama ako se i zarazimo, može nas navesti da se izlažemo riziku i manje pridržavamo mjera – družimo se u zatvorenim prostorima, manje peremo ruke, ne nosimo maske i sl.

Također, kad kod planiranja u obzir uzimamo samo pozitivne strane i očekujemo da će sve teći u ugodnom tonu, velika je vjerojatnost da ćemo se razočarati ako i kad nešto krene ukrivo. Propuštamo se pripremiti na moguće prepreke i negativne ishode.

A što je s pesimizmom?

Ako optimizam ima svoju tamnu stranu, ima li nešto korisno u pesimizmu? Obrambeni pesimizam je strategija nošenja s anksioznošću u kojoj razmišljamo o potencijalno negativnim ishodima – anticipiramo negativne događaje i smišljamo strategije kako da ih izbjegnemo ili načine suočavanja ako se dogode. Važno je da pritom razmišljamo o tome što mi možemo učiniti. Npr. kad se pripremamo za važan ispit, razmišljanje o tome da postoji mogućnost pada, može nam pomoći da osmislimo kako ćemo pad pokušati spriječiti (ostavit ću dovoljno vremena za učenje, raspitat ću se za tuđa iskustva da bih se bolje pripremila, planirat ću vrijeme za odmor prije ispita…) i što ćemo učiniti ako ipak ne uspijemo (saznati koje su posljedice pada i kada imam drugi rok, isplanirati kako ću iskoristiti vrijeme do drugog roka…). To nam vraća osjećaj kontrole.

Jer upravo je nedostatak kontrole ono što pesimizam čini problematičnim i opasnim. Ako samo razmišljamo o pesimističnim scenarijima i pritom se osjećamo bespomoćnima bilo što promijeniti to nas može odvesti u depresivno raspoloženje.

I što sad odabrati? Optimizam ili pesimizam?

Prvo je važno ponoviti da imamo izbor! Naša razina optimizma nije nepromjenjiva i u nekoj mjeri ovisi o nama samima. Dobro prilagođeni i mentalno zdravi ljudi fleksibilni su kliziti po kontinuumu optimizma i pesimizma i odabrati je li im u nekom trenu u nekoj situaciji potrebnije da budu optimističniji ili pesimističniji. Nekad nam pomaže da vjerujemo da ćemo najvjerojatnije uspjeti (npr. u trenutku kad počinjemo pisati test i više ništa ne možemo učiniti da se bolje pripremimo), a nekada je korisno razmotriti i mogućnost neuspjeha (npr. u fazi pripreme za test). Svatko od nas najbolje može sam za sebe otkriti što nam je kada potrebno i korisno.

Kako bismo fleksibilnije birali količinu optimizma, dobro je znati i da se optimizam može naučiti! Postoje razni načini i vježbe koje nam u tome mogu pomoći. Za ideje kako vježbati optimizam možete zaviriti na Facebook stranicu Zagrebačkog psihološkog društva koje je tijekom proljeća 2020. objavljivalo različite vježbe i tehnike. https://www.facebook.com/zagrebackopsiholoskodrustvo/

 Ili se obratite u Savjetovalište Igra koje je dostupno na broj 091 605 1718 ili mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr pa ćemo vježbati zajedno.

Tekst pripremila: Tia Tomiša, dipl. psih.

Tko je odgovoran?

[Centar za brigu o mentalnom zdravlju]

Kada govorimo o roditeljstvu, odgovornost je česta i važna tema. No, što je to uopće odgovornost? Koje vrste odgovornosti razlikujemo? Za što odgovornost mogu preuzeti djeca, a što je odgovornost odraslih? Kakve to veze ima s kvalitetom odnosa koji s djecom uspostavljamo?

U suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u sklopu projekta “Savjetovalište Igra” (područje prevencije nasilja), a uz veliku pomoć kreativnog studija TETRABOT, izradili smo treći od četiri priloga, koji vam mogu pomoći u lakšem snalaženju u ovim temama.

Pogledajte što o odgovornosti kaže naša psihologinja Tia Tomiša, a ako poželite s nama o tome detaljnije razgovarati, slobodno nas kontaktirajte za termin savjetovanja (kontakt podaci priloženi u videu).