Slika o sebi predstavlja vjerovanja koje osoba ima o sebi i svojem funkcioniranju u različitim životnim područjima. Predstavlja osjećaje i misli o samom sebi kao i način na koji opažamo sami sebe, a što u konačnici utječe na naše ponašanje.

A kakve veze ima školski uspjeh sa slikom o sebi? Slika o sebi može utjecati na školski uspjeh, ali i školski uspjeh utječe na sliku o sebi.  Primjerice, ako dijete ima bolje mišljenje o svojim sposobnostima tada će procjenjivati da ima veću šansu za uspjehom u koliko se više trudi i uči, dok djeca s lošijom slikom o sebi češće i očekuju lošiji uspjeh, ali su zbog toga i manje motiviraniji na učenje. Naše ponašanje je često usklađeno sa slikom koju imamo o sebi. Pa tako ako je dijete mišljenja kako mu “ne ide matematika” moguće je da će se u skladu s time i ponašati (npr. neće ulagati truda u rješavanje zadataka ili pisanje zadaća, lako će odustajati, bit će više nesigurno), a početno formirano mišljenje će postati na kraju istinito te prilikom toga postaje manje važna djetetova stvarna sposobnost. Prema tome je važnije što dijete misli o sebi i svojim kompetencijama od toga kakvo je ono zapravo.

Na djetetovu sliku o sebi utječu i mišljenja i ponašanja drugih (djetetu važnih) osoba prema njemu – roditelja, prijatelja, članova šire obitelji, učitelja… pa tako primjerice polaskom u školu djeca se počinju učestalo međusobno uspoređivati te između ostalog,  na temelju toga zaključivati o svojim sposobnostima. Također, tijekom osnovne škole djeca su sklonija vjerovanju procjenama odraslih o sebi. U tom periodu, povratne informacije koje djeca dobivaju od svojih vršnjaka i njima važnih odraslih osoba imaju puno veći utjecaj na njih jer su u procesu razvoja te su  općenito otvorenija i smanjeno kritična prilikom primanja informacija. Zato je važno na koji način i kakve povratne informacije djetetu dajemo (npr. umjesto “Ti nikad dobro ne napišeš zadaću” pokušajte reći “Vidim da se trudiš napisati zadaću što bolje možeš, treba li ti moja pomoć?”).

Slika o sebi nije jedino na što školski uspjeh utječe te ima veliki utjecaj na djetetov razvoj kao i doživljaj sebe i svijeta. Što o tome kaže struka kako školski uspjeh i obaveze utječu na mentalno zdravlje djece i mladih možete pročitati u tekstu na web stranici Zagrebačkog psihološkog društva, koji toplo preporučamo.

„UČI, UČI…. DA DOBIJEŠ PET, VIŠE VRIJEDI PET NEGO CIJELI SVIJET“

Ukoliko vam je potrebna podrška ili savjet kontaktirajte nas telefonski  095 911 0089 ili mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr

Izvor:

Brdar, I., Rijavec, M. (1998). Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu? IEP. Zagreb.

Tekst pripremila: Ivana Car Novak, mag. psych.

Mislimo da se svi možemo složiti da je 2020. za sve nas postala krizna godina. Nagle i nepredvidljive situacije pogađale su nas sa svih strana: COVID, izolacija, fizička distanca, potresi, online škola, posao od kuće… S mnogima od njih smo se već uspješno izborili, a mnogi se nastavljaju i u 2021. U ovom razdoblju naučili smo se hrabriti, suživjeti sa stresom, svladavati nevidljive prepreke, redefinirali smo pojam škole i način našeg rada. Ako promatramo načine na koje se svako od nas suočava s tom krizom možemo primijetiti da su neke strategije slične, a neke se razlikuju. Nekome od nas je teže proći kroz jedne, a nekima kroz sasvim druge izazove. Negativni utjecaji ove krize ne pogađaju sve na iste načine, što zbog okolnosti same krize i jačane vanjskih stresora kojima su izloženi, što zbog unutarnji kapaciteta za nošenje s tim situacijama.

U 20. stoljeću, a točnije 1970-ima, istraživači su počeli pokazivati sve veći interes za takav fenomen unutarnje snage: Kako to da iste krize ostavljaju jače posljedice u životima pojedinaca? Zanimalo ih je kako to da neka djeca koja dožive brojne nedaće tijekom svog odrastanja uspješno prevladaju te poteškoće, žive ispunjen i ostvaren život iako su proživjela mnogobrojna teška i rizična iskustva. Otkrili su da za uspješno prevladavanje životnih izazova trebamo se posvetiti jačanju čimbenika otpornosti (zaštite).

Otpornost (eng. resilience) je kapacitet koji osobi omogućuje da umanji ili savlada štetne posljedice nepovoljnih događaja ili situacija s kojima se suočava (Grotberg, 1998, prema Doležal, 2006), posebno važan u periodu krize u kojoj se još uvijek nalazimo. Otpornost možemo razvijati na različite načine, ona je potencijal koji svi imamo i koji svi možemo njegovati pa tako možemo se usmjeriti prema jačanju naših odnosa s drugima, razvoju optimizma, zahvalnosti, uronjene svjesnosti, zdravim stilovima života, duhovnosti, razvijanju novih talenata i vještina… Popis čimbenika otpornosti je beskonačan i sadrži sve ono što nam čini dobro i sve ono što nas zbližava.

Donosimo Vam ideje o nekim strategijama jačanja otpornosti:

1. Mindfulness (usredotočena svjesnost) je stanje uma koje nastaje kroz obraćanje pozornosti na poseban način: namjerno, svjesno, u sadašnjem trenutku, otvorenog uma, bez prosuđivanja. Usmjeravanjem na ovdje i sada otkrivamo kako uživati u trenutku umjesto uobičajenog razbijanja glave o prošlosti ili pretjerane brige o budućnosti. Puna svjesnost se može razviti kroz trening koji omogućuje ljudima da promijene način na koji se osjećaju i misle o svojim iskustvima, posebno onim stresnim. Vježbanjem se razvija unutarnja svjesnost koja nam omogućuje da prema sebi i drugima razvijemo otvoren, suosjećajan i prihvaćajući stav. Takav stav nam posebno pomaže da se odmaknemo od prosuđivanja i kritiziranja sebe i drugih, automatskog štetnog reagiranja i propuštanja življenja punim plućima.

Primjeri mindfulness tehnika:

(prilagođeno prema Boričević Maršanić i Selak Bagarić, 2020; te James, 2017)

a) Šetnja u prirodi

Tijekom šetnje u prirodi zastanite na trenutak. Koje misli vam prolaze glavom, o čemu promišljate? Na tren otpustite brige i rasprave u sebi, usmjerite se na ovdje i sada. Usredotočite se i mislima nabrojite stvari oko sebe:

5 stvari koje možete vidjeti

4 stvari koje možete dodirnuti

3 stvari koje možete čuti

2 stvari koje možete mirisati

1 stvar koju možete okusiti

Proučite, dodirnite, osluhnite, mirišite ili okusite ono što vam dolazi i ono što vam najviše odgovara!

b) Svjesno promatranje

Odaberite neki objekt u prirodi i fokusirajte svoj pogled na njega na minutu ili dvije. To može biti cvijet, insekt, oblak, mjesec…Prepustite se promatranju i ne činite ništa drugo. Pogledajte objekt kao da ga vidite prvi puta. Dopustite sebi da zaronite u samu bit i promotrite svaki detalj. Pokušajte se povezati s njegovom energijom i ulogom koju ima u prirodnom svijetu koji nas okružuje.

c) Uronjena aktivnost

Odaberite neku aktivnost koju obavljate rutinski, npr. kuhanje ručka. Umjesto da ovaj puta aktivnost obavite automatski, pokušajte se usmjeriti na svaki detalj te aktivnosti. Osjetite pokrete, oblike, mirise, teksture, vaše tijelo kako se kreće. Otkrijte sasvim nove doživljaje u onome što inače obavljate bez prevelike uključenosti. Umjesto toga da neprestano razmišljate o tome kako da zadatak obavite čim prije, pokušajte unijeti cijelog sebe u taj proces: fizički, mentalno, emotivno, energetski. Tko zna, možda ćete po prvi puta uživati u kućanskim poslovima!

Za više ideja pretražite mindfulness online. Ukoliko vas ovo područje posebno zanima možete istražiti i certificirane tečajeve mindfulnessa.

2. Trebamo zaštiti sebe i druge, ali i čuvati jedne druge! Prakticiranje dobrih djela (eng. acts of kindness) izvor je pozitivnih emocija i širenja socijalne podrške u zajednici, umanjuje stres, podiže reakciju imunološkog sustava, otpušta hormone sreće i opuštenosti (Štulić, 2020). Povremeno probajte prebaciti fokus na druge i vidite što možete učiniti za njih, dobrota se lako širi i množi! 

3. Prakticiranje zahvalnosti čini nas zadovoljnijima, optimističnijima, pomaže nam da promijenimo fokus na ono važno i da ne uzimamo stvari zdravo za gotovo. Uvijek postoji nešto na čemu možemo biti zahvalni, svakodnevne sitnice i velike stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu  – sunčan dan, prekrasno cvijeće, razgovor s dragom osobom, fina kava…

a) Vježba zahvalnosti

Na kraju dana sljedećih 21 dan zapišite po 1 stvar:

Na kojoj ste zahvalni sebi

Na kojoj ste zahvalni drugima

Na kojoj ste zahvalni u svom životu, prirodi, Zemlji

P.S. To ne moraju biti velike stvari, u svakom danu možemo pronaći nešto lijepo! J

Tekst pripremila: Diana Šinjori, mag. psych.

Vrijeme održavanja: 15.05.2021; 10:00 – 17:00

Mjesto održavanja: Udruga Igra, Ilica 5/1, Zagreb

Cijena: 600,00 kn

Rok prijave: Prijave primamo do 07.05.2021. ili do popunjenja grupe. Broj polaznika ograničen je na 6. Radionica se popunjava redom prijavljivanja!

Ova radionica usmjerena je učenju korištenja asocijativnih karata te dobivanju osnovnih i općih informacija o asocijativnim kartama u kontekstu kreativnih tehnika. Edukativno-iskustvenog je karaktera. Sudionici će se upoznati s teorijskim okvirom i principima primjene asocijativnih karata, a imat će prilike iskusiti i nekoliko konkretnih individualnih i grupnih vježbi koje mogu koristiti u svom daljnjem radu. Upoznat će se s različitim tipovima asocijativnih karata te naučiti kako postavljati pitanja u radu s asocijativnim kartama i kako različite ciljeve učenja potaknuti i provesti pomoću karata. Namijenjena je studentima diplomskih studija i stručnjacima humanističkog usmjerenja koji žele obogatiti svoj psihosocijalni rad.

Voditeljica: Tamara Bobić, edukacijska rehabilitatorica

Kako se prijaviti?

Prijaviti se možete putem linka: https://forms.gle/qAk6gzSgrMQicQxb8

Što nakon što ispunite prijavnicu?

Nakon zaprimanja svih prijava, a najkasnije tri radna dana prije održavanja odabrane radionice, poslat ćemo na vašu e-mail adresu informaciju o mogućnosti sudjelovanja i predračun. Molimo da plaćanje kotizacije izvršite najkasnije dva radna dana prije održavanja radionice na žiro račun udruge Igra: IBAN HR6823600001500156332 (Zagrebačka banka d.d.). U opis plaćanja upišite naziv radionice na koju se prijavljujete.

Za sve polaznike radionica bit će osigurana povoljnija cijena SEDO asocijativnih karata – 80,00 kuna.

Ukoliko trebate dodatne informacije, kontaktirajte nas telefonski – 01/3704537 ili mailom na edukacije@udrugaigra.hr. Radujemo se zajedničkom druženju i učenju!

Vrijeme održavanja: 22.05.2021.; 10:00 – 17:00
Mjesto održavanja: Udruga Igra, Ilica 5/1, Zagreb
Cijena: 600,00 kn
Rok prijave: Prijave primamo do 14.05.2021. ili do popunjenja grupe. Broj polaznika ograničen je na 6. Radionica se popunjava redom prijavljivanja!

Napomena!

Preduvjet za sudjelovanje na radionici je završena edukacija o osnovama korištenja asocijativnih karata i iskustvo u savjetodavnom radu.

Radionica je usmjerena učenju korištenja asocijativnih karata u savjetodavnom radu. Iskustvenog je karaktera i sudionici će imati priliku doživjeti učinak korištenja asocijativnih karata iz pozicije klijenta i iz pozicije savjetovatelja. Upoznat će se sa osobitostima savjetodavnog rada s asocijativnim kartama: specifičnim vještinama promišljanja o aktivnostima i ciljevima u radu te postavljanja pitanja i slijeđenja procesa. Tijekom radionice sudionici će proći kroz konkretne vježbe koje mogu primjenjivati u svom savjetodavnom radu.

Radionica je namijenjena isključivo stručnjacima koji imaju iskustvo savjetodavnog rada i žele asocijativne karte koristiti u savjetodavnom procesu. Polaznici mogu biti i stručnjaci u edukaciji iz neke psihoterapijske škole ili psihoterapeuti željni dodatnog usavršavanja.

Voditeljica: Lana Hrgovan, edukacijska rehabilitatorica i gestalt psihoterapeutkinja

Kako se prijaviti?

Prijaviti se možete putem linka: https://forms.gle/qAk6gzSgrMQicQxb8

Što nakon što ispunite prijavnicu?

Nakon zaprimanja svih prijava, a najkasnije tri radna dana prije održavanja odabrane radionice, poslat ćemo na vašu e-mail adresu informaciju o mogućnosti sudjelovanja i predračun. Molimo da plaćanje kotizacije izvršite najkasnije dva radna dana prije održavanja radionice na žiro račun udruge Igra: IBAN HR6823600001500156332 (Zagrebačka banka d.d.). U opis plaćanja upišite naziv radionice na koju se prijavljujete.

Za sve polaznike radionica bit će osigurana povoljnija cijena SEDO asocijativnih karata – 80,00 kuna.

Ukoliko trebate dodatne informacije, kontaktirajte nas telefonski – 01/3704537 ili mailom na edukacije@udrugaigra.hr. Radujemo se zajedničkom druženju i učenju!

Što je optimizam?

Optimizam možemo promatrati kao način gledanja na budućnost – optimisti vjeruju da će ishodi događaja i iskustava biti uglavnom pozitivni, očekuju da će im se događati dobre stvari. Možemo ga promatrati i kao način na koji si objašnjavamo događaje i situacije – optimisti uzroke neuspjeha češće vide kao trenutne, a ne trajne („Danas sam imao loš dan.“ umjesto „Nikad ne uspijevam odraditi dobar posao.“ ), specifične, a ne generalne („Ovo mi nije jača strana.“ umjesto „Ništa ne radim dobro.“), vanjske, tj. vezane za kontekst i okolnosti, a ne unutarnje, tj. vezane za vlastite trajne osobine („Napravio sam najbolje u datim okolnostima.“ umjesto „Lijen sam i nesposoban.“). Takav pogled omogućava optimistima da lakše vide mogućnosti za promjenu i kako neku nepovoljnu situaciju ili ishod okrenuti u svoju korist. To ne znači nužno da optimisti izbjegavaju ili negiraju teške i neugodne događaje, već da u njima prepoznaju i prilike za učenje i razvoj.

Jesam li optimist ili pesimist?

Iako smo skloni ljude prozvati optimistima ili pesimistima i smjestiti ih u jednu od te dvije kategorije, optimizam i pesimizam su dvije strane kontinuuma – možemo biti više ili manje optimistični, više ili manje pesimistični ili negdje u sredini. Ljudi se međusobno razlikuju u tome koliko su generalno optimistični, no možemo se razlikovati i unutar sebe ovisno o životnom razdoblju, području života i situaciji.  Ako smo bili optimistični u mlađoj dobi, nije nužno da ćemo ostati optimisti i kasnije, ali i obrnuto. Možemo istovremeno biti jako optimistični u pogledu razvoja karijere i pesimistični oko svog zdravlja. Neke situacije mogu nam probuditi optimizam, npr. kad dobijemo novi željeni posao, a u nekima je izrazito teško zadržati optimističan stav, npr. kod dugotrajne nezaposlenosti.

Dakle, iako imamo tendenciju biti više ili manje optimistični, to nije u kamen uklesano i nećemo uvijek biti optimistični u jednakoj mjeri.

Prednosti optimizma

Optimizam je na dobrom glasu, vlada mišljenje da je bolje, zdravije i produktivnije biti optimističan nego pesimističan. Često možemo čuti savjete da „Mislimo pozitivno!“, „Sagledamo s vedrije strane!“ i sl.

Optimizam uistinu ima svojih prednosti. Mnoga istraživanja ukazuju na pozitivnu povezanost optimizma i mentalnog i fizičkog zdravlja. Optimizam se pozitivno odražava na odnose i karijeru, povezan je s nižom depresivnošću i anksioznošću. Sposobnost da u zahtjevnim i teškim situacijama nađu smisao optimiste čini otpornijima. Optimizam može amortizirati negativne efekte fizičkih bolesti; optimisti se lakše nose s boli, imaju bolju kardiovaskularnu funkciju i snažnije imunološke reakcije.

Tamna strana optimizma

No kako je život „nekad siv, nekad žut“, tako ni optimizam nije samo pozitivan. Tendencija da precjenjujemo vjerojatnost pozitivnih ishoda, a umanjujemo vjerojatnost negativnih naziva se optimistična pristranost. Optimističan stav može nas motivirati da slijedimo svoje želje i snove, no ako izostane doza realizma, postoji opasnost da previše riskiramo.

Ako se samo fokusiramo na to da će sve biti dobro, možemo propustiti vidjeti stvarne opasnosti i ponašati se nesmotreno. Npr. u trenutnoj situaciji pandemije uzrokovane koronavirusom, pretjerani optimizam i vjerovanje da se baš mi nećemo zaraziti ili da ćemo proći s lakšim posljedicama ako se i zarazimo, može nas navesti da se izlažemo riziku i manje pridržavamo mjera – družimo se u zatvorenim prostorima, manje peremo ruke, ne nosimo maske i sl.

Također, kad kod planiranja u obzir uzimamo samo pozitivne strane i očekujemo da će sve teći u ugodnom tonu, velika je vjerojatnost da ćemo se razočarati ako i kad nešto krene ukrivo. Propuštamo se pripremiti na moguće prepreke i negativne ishode.

A što je s pesimizmom?

Ako optimizam ima svoju tamnu stranu, ima li nešto korisno u pesimizmu? Obrambeni pesimizam je strategija nošenja s anksioznošću u kojoj razmišljamo o potencijalno negativnim ishodima – anticipiramo negativne događaje i smišljamo strategije kako da ih izbjegnemo ili načine suočavanja ako se dogode. Važno je da pritom razmišljamo o tome što mi možemo učiniti. Npr. kad se pripremamo za važan ispit, razmišljanje o tome da postoji mogućnost pada, može nam pomoći da osmislimo kako ćemo pad pokušati spriječiti (ostavit ću dovoljno vremena za učenje, raspitat ću se za tuđa iskustva da bih se bolje pripremila, planirat ću vrijeme za odmor prije ispita…) i što ćemo učiniti ako ipak ne uspijemo (saznati koje su posljedice pada i kada imam drugi rok, isplanirati kako ću iskoristiti vrijeme do drugog roka…). To nam vraća osjećaj kontrole.

Jer upravo je nedostatak kontrole ono što pesimizam čini problematičnim i opasnim. Ako samo razmišljamo o pesimističnim scenarijima i pritom se osjećamo bespomoćnima bilo što promijeniti to nas može odvesti u depresivno raspoloženje.

I što sad odabrati? Optimizam ili pesimizam?

Prvo je važno ponoviti da imamo izbor! Naša razina optimizma nije nepromjenjiva i u nekoj mjeri ovisi o nama samima. Dobro prilagođeni i mentalno zdravi ljudi fleksibilni su kliziti po kontinuumu optimizma i pesimizma i odabrati je li im u nekom trenu u nekoj situaciji potrebnije da budu optimističniji ili pesimističniji. Nekad nam pomaže da vjerujemo da ćemo najvjerojatnije uspjeti (npr. u trenutku kad počinjemo pisati test i više ništa ne možemo učiniti da se bolje pripremimo), a nekada je korisno razmotriti i mogućnost neuspjeha (npr. u fazi pripreme za test). Svatko od nas najbolje može sam za sebe otkriti što nam je kada potrebno i korisno.

Kako bismo fleksibilnije birali količinu optimizma, dobro je znati i da se optimizam može naučiti! Postoje razni načini i vježbe koje nam u tome mogu pomoći. Za ideje kako vježbati optimizam možete zaviriti na Facebook stranicu Zagrebačkog psihološkog društva koje je tijekom proljeća 2020. objavljivalo različite vježbe i tehnike. https://www.facebook.com/zagrebackopsiholoskodrustvo/

 Ili se obratite u Savjetovalište Igra koje je dostupno na broj 091 605 1718 ili mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr pa ćemo vježbati zajedno.

Tekst pripremila: Tia Tomiša, dipl. psih.

[Centar za brigu o mentalnom zdravlju]

Kada govorimo o roditeljstvu, odgovornost je česta i važna tema. No, što je to uopće odgovornost? Koje vrste odgovornosti razlikujemo? Za što odgovornost mogu preuzeti djeca, a što je odgovornost odraslih? Kakve to veze ima s kvalitetom odnosa koji s djecom uspostavljamo?

U suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u sklopu projekta “Savjetovalište Igra” (područje prevencije nasilja), a uz veliku pomoć kreativnog studija TETRABOT, izradili smo treći od četiri priloga, koji vam mogu pomoći u lakšem snalaženju u ovim temama.

Pogledajte što o odgovornosti kaže naša psihologinja Tia Tomiša, a ako poželite s nama o tome detaljnije razgovarati, slobodno nas kontaktirajte za termin savjetovanja (kontakt podaci priloženi u videu). 

Prilikom donošenja odluke o uključivanju u savjetodavni ili terapijski tretman, svima se javljaju mnogobrojna pitanja. Neka od njih se odnose na same probleme koje donosimo, druga su povezana s očekivanjima koje počnemo stvarati od sebe i od terapeuta prije nego je ikakav tretaman uopće počeo, neka pitanja javljaju nam se oko toga kako terapija uopće izgleda. No, pitanje koje si mnogi klijenti postave, a koje je i važno postaviti jest pitanje povjerljivost, odnosno pitanja poput: Hoće li ono što govorim ostati između mene i mog terapeuta? Mogu li se potpuno otvoriti? Je li ovo prostor za sve moje brige?

Savjetodavni ili psihoterapijski susret svakako je mjesto na kojem klijent dobiva prostor sigurnosti i povjerljivosti za sebe. Povjerljivost je važan dio tretmana i kao takva ljekoviti je dio procesa koji omogućuje stvaranje sigurnog okruženja i prostora za klijenta. Povjerenje u odnosu terapeut-klijent je nužno za izgradnju odnosa i daljnji rad, a povjerljivost je svakako jedan od stupova za izgradnju povjerenja. Klijentima koji ulaze u savjetodavni ili psihoterapijski tretman povjerljivost pruža utjehu, saznanje da mogu biti u potpunosti iskreni sa svojim terapeutom, bez straha da će terapeut podijeliti te činjenice sa osobama izvan njihovog profesionalnog odnosa.

Važno je da i terapeut i klijent budu svjesni da tijekom tretmana klijent iznosi brojne osobne podatke koji se tiču njega, profesionalnih i obiteljskih okruženja, njegove djece, bližnjih i druge, kao i dijelove osobnih priča koje predstavljaju njihovu intimu. Takvi podaci zauvijek će ostati između terapeuta i klijenta. Isto vrijedi i za podatke koji se prikupe pismenim putem (bilješke psihologa, testovi i slično) te je stoga od iznimne važnosti da se pohranjuju tako da su dostupni isključivo stručnjaku koji radi s klijentom.

Koliko je povjerljivost važna za osiguravanje sigurnog prostora za klijenta u tretmanu, pokazuje i činjenica da je zajamčena i zakonskom regulativom. Brojni protokoli i etički kodeksi pomagačkih struka reguliraju odnos povjerljivosti. Na primjer, prema Zakonu o psihološkoj djelatnosti psiholog je obavezan čuvati privatne informacije o klijentima u tajnosti, a ta je obaveza trajna, čak i nakon prestanka obavljanja psihološke djelatnosti (čl. 17).

Međutim, postoje situacije u kojima se informacije moraju dostaviti skrbnicima djeteta ili nadležnim službama, čime se raskida obaveza profesionalne tajne jer je stručnjak dužan prijaviti pojedina saznanja. Ako klijenti nemaju povjerenja u terapeuta, mogu se osjećati nelagodno i imati strah od otkrivanja koji koči psihoterapijski proces i onemogućuje kvalitetan tretman. Stoga pitanje kada se povjerljivost mora raskinuti predstavlja važno pitanje koje svakako treba otvoriti s klijentom, poželjno na početku tretmana ili prije samog uključivanja.

U udruzi Igra nastojimo unaprijed pripremiti i obavijestiti klijente o tome koje su to situacije kada se informacije moraju dostaviti nadležnim službama. Situacije koje zahtijevaju kršenje profesionalne tajne su situacije u kojima je klijent žrtva ili počinitelj aktualnog nasilja ili postoji druga ozbiljna prijetnja za dobrobiti klijenta (npr. suicidalnost) ili treće osobe. Kod maloljetnih klijenata to mogu biti situacije: obiteljskog nasilja, tjelesnog kažnjavanja djeteta, izloženosti nasilju izvan obitelji, zanemarivanja i zlostavljanja, suicidalnosti, potrebe za hospitalizacijom, svjedočenju nasilja u obitelji i drugih oblika izravne opasnosti za dječji zdrav razvoj i dobrobit. Kod punoljetnih klijenata su to situacije u kojima postoji opasnost da si klijent učini nažao ili je klijent počinitelj obiteljskog ili bilo kojeg drugog aktualnog oblika nasilja u kojem je ugroženo dijete ili akutno životno ugrožena druga odrasla osoba. Situacije koje zahtijevaju kršenje odnosa povjerljivosti regulirani su brojnim protokolima koje donosi Vlada RH i nadležna Ministarstva, poput Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, Protokola o postupanju u slučaju zlostavljanja i zanemarivanja djece i drugih.

Situacije koje zahtijevaju kršenje odnosa povjerljivosti teške se i za terapeuta i za klijenta, ali prvenstveno služe čuvanju dobrobiti klijenta i drugih uključenih osoba. Važno je stoga o tom pitanju pričati otvoreno od samog početka tretmana. Treba naglasiti da situacije kršenja povjerljivosti od strane savjetovatelja ili terapeuta nisu situacije u kojima terapeut potom klijenta ostavlja samog. One za klijenta predstavljaju mjesto za dobivanje podrške i učenja kako prevladati takav izazov za odnos, čime posredno uči kako to činiti i u odnosima izvan ovog terapijskog. Navedeno može biti prilika za stjecanje iskustva da izazovi u odnosu ne znače nužno njihov kraj, već mogu biti značajno ljekoviti, kako za pojedinca, tako i za njegovo okruženje. Drugim riječima, terapijski ili savjetodavni odnos ne moraju prestati samim činom prijave navedenih saznanja, već se može nastaviti i produbiti, a u svrhu daljnje podrške klijenta.  

Za kraj, želimo poslati poruku kako je povjerljivost jedno od najvažnijih pitanja u stvaranju ljekovitog okruženja tretmana te kao takva zaslužuje biti predmetom rasprave između klijenata i terapeuta od samog početka tretmana, ali i kontinuirane rasprave struke.

Ako osjećate potrebu za radom na sebi ili prepoznajete neku poteškoću radi koje biste se uključili u savjetovanje ili psihoterapiju, slobodno nam se obratite. U okviru našeg Centra za brigu o mentalnom zdravlju djeluje Savjetovalište Igra koje je dostupno na broj 091 605 1718 ili mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr. Sve usluge su besplatne za korisnike.

Tekst pripremila: Diana Šinjori, mag. psych.  

Udruga „Igra“ za pružanje rehabilitacijsko-edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći

raspisuje natječaj za radno mjesto

Koordinatora/icu projekata

Udruga “Igra” za pružanje rehabilitacijsko-edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći (skraćeno Igra) nevladina je organizacija registrirana 1999. godine. Osnovni cilj rada Udruge je pružanje rehabilitacijsko-edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći kroz programe i aktivnosti neformalne edukacije, sa svrhom unapređenja kvalitete življenja djece, mladih i obitelji, kao i unapređenja kvalitete života društvene zajednice u cjelini. tretmana poremećaja u ponašanju. 

Socijalno uključivanje i Mentalno zdravlje su osnovna programska područja unutar kojih razvijamo svoje usluge i aktivnosti rada s direktnim korisnicima, rada na osnaživanju stručnjaka, aktivnostima senzibilizacije i istraživačko-zagovaračkim aktivnostima, te unutar kojih djeluju naša dva centra: Centar za mlade iz alternativne skrbi i Centar za brigu o metalnom zdravlju.

Sretni smo što se svakim danom povećava broj ljudi koji s nama rade na ostvarenju naše vizije «društva u kojemu svaki pojedinac poznaje, koristi i razvija svoje potencijale za aktivno, produktivno i zadovoljno sudjelovanje u životu društvene zajednice» i što smo svakim danom zahvaljujući zajedničkom trudu svih naših suradnika sve bliži tome.

Opis posla:

• zadužena za cjelokupni razvoj programskog područja “Socijalno uključivanje” i programa Centar za mlade iz alternativne skrbi
• pisanje projektnih prijedloga i prikupljanje sredstava za program i rad organizacije, te koordinacija projekata unutar programa
• predlaganje i planiranje novih projekata, umrežavanja i povezivanje te partnerske projekte s dionicima iz zemlje i inozemstva
• vođenje nacionalnih i međunarodnih projekata
• planiranje tekućih troškova u skladu s projektnim aktivnostima
• upravljanje timom

Uvjeti:

• visoka stručna sprema društveno-humanističkog usmjerenja (socijalni radnik, socijalni pedagog, psiholog, pedagog)
• minimalno dvogodišnje iskustvo na poslovima vođenja projekata (nacionalnih, a poželjno EU projekata)
• minimalno jednogodišnje iskustvo u području rada s mladima (poželjno s mladima iz alternativne skrbi)
• iskustvo u prijavljivanju projekata i izvještavanju o provedbi kod domaćih i stranih donatora
• poznavanje zakonske regulative iz područja socijalne skrbi
• poznavanje rada na računalu, napredno poznavanje i korištenje MS Office paketa
• engleski jezik, aktivno u govoru i pismu
• usuglašenost i spremnost na djelovanje u skladu sa misijom i vizijom udruge Igra

DODATNI UVJETI:

• sposobnost samostalnog i timskog rada, te vođenje tima
• organiziranost i odgovornost (samodisciplina u radu)
• komunikativnost i otvorenost
• organizacijske sposobnosti
• motiviranost i predanost radu
• urednost i preciznost
• staloženost, preciznost i brzina u radu u stresnim uvjetima

ŠTO NUDIMO:

• Ugovor na određeno radno vrijeme zamjena za porodilji dopust
• Probni rok od 3 mjeseca
• Rad u poticajnoj radnoj sredini

VREMENSKI OKVIRI:

• Prijave zaprimamo do 20.03.
• Početak rada svibanj, 2021.

POSTUPAK PRIJAVE:

• isključivo e-poštom na adresu lidija.miskovic@udrugaigra.hr
• u subjectpolje obavezno upišite PRIJAVA NA NATJECAJ – Koordinator/ica projekta
• Prilikom prijave obavezno priložite slijedeće (MS Word, PDF):
  • životopis
  • motivacijsko pismo (vaši motivi za objavljeno radno mjesto)
  • isključivo reference i preporuke (do maksimalno tri preporuke) koje možemo provjeriti (vidljivo ime i prezime i kontakt osobe koja je pisala referencu; telefon, e-mail)

Dodatne informacije možete dobiti isključivo putem e-maila: lidija.miskovic@udrugraigra.hr

Nikolina Vodanović,
 izvršna direktorica

Život je dinamično putovanje na kojem se često izmjenjuju razdoblja blagostanja i kriza, usponi i padovi. Iako nam se ponekad čine teško premostive, većinu kriza ipak uspješno prebrodimo, a iz ponekih i izrastemo. Pa što nam pomaže u tome? Svatko od nas ima unutarnje kapacitete za nošenje sa životnim izazovima, mehanizme uz pomoć kojih uspješno prelazimo prepreke, rastemo i razvijamo se. To može biti naš optimizam, humor, dobro poznavanje osobnih granica, fokus na relaksaciju, uživanje u onome što volimo poput dobre knjige, šetnje ili filma… Isto tako, većina nas oko sebe ima i „grupu podrške“, drage nam i bliske ljude kojima se obraćamo u onim teškim danima i s kojima slavimo one lijepe.

Jedno i drugo zajedno pomažu nam da lakše prođemo kroz razdoblja različitih kriza: preživimo projektne ideje naših nadređenih, bezbolnije prođemo kroz svađu s prijateljima, spremnije dočekamo prve zaljubljenosti našeg tinejdžera…

No, ponekad se životni izazovi nagomilaju, neobjašnjivi su nam, a naši mehanizmi kako si pomažemo više nisu dovoljni, počinju nam smetati i nedostaju nam neke nove ideje i snage. U tom trenutku dobro nam dođe savjet stručnjaka koji može pomoći da bolje razumijemo novu i nepoznatu situaciju te da je prebrodimo na za nas produktivniji i bezbolniji način.

Najčešći oblici podrške stručnjaka u ovim situacijama su savjetovanje i psihoterapija.

Savjetovanje

Savjetovanje je tretman interpersonalnih (unutar osobe) ili intrapersonalnih (među osobama) poteškoća s kojima se ljudi suočavaju u svakodnevnom životu. Osim toga, može služiti rastu i razvoju osobnih potencijala, produbljivanju mudrosti, razumijevanja i zamjećivanja mnogobrojnih mogućnosti koje nam pruža život! (Hackney i Cormier, 2012)

Savjetovanje se tako može koristiti za:

• Osobne izazove (npr. nisko samopouzdanje)
• Odnosne izazove (npr. odnos s obitelji, partnerom, prijateljima)
• Odgojne izazove (npr. ja kao roditelj)
• Profesionalne izazove (npr. ja u ulozi voditelja, odnosi u kolektivu)
• Lakši prolazak kroz životne krize (npr. razvod, gubitak)

Savjetovanje je u pravilu kratkotrajniji tretman, a broj susreta se određuje ovisno o potrebama klijenta. Razgovor klijent-stručnjak odvija se u povjerljivom okruženju (sve izrečeno ostaje između savjetovatelja i klijenta). Postoje ipak situacije u kojima se profesionalna tajna mora prekršiti, kao što su: potreba zaštite klijenta (npr. klijent je žrtva nasilja), značajna ugroženosti dobrobiti djece ili drugih odraslih (npr. fizičko kažnjavanje djeteta). Stručnjak bi vas unaprijed trebao obavijestiti što je profesionalna tajna i koja su njena ograničenja. Susreti u pravilu traju do 60 minuta te se odvijaju dinamikom jednom u tjedan ili jednom u 2 tjedna. Može se provoditi individualno ili s više klijenata (npr. partnersko, obiteljsko savjetovanje).

Preduvjet savjetovanja je svakako dobrovoljnost, savjetovanje se ne radi i nije djelotvorno ako netko zahtjeva od klijenta da sudjeluje. U savjetovanju savjetovatelji ne daju savjete, tj. ne govore klijentima izravno što točno da rade, već im svojim stručnim znanjima pomažu da sami dođu do za njih prikladnih rješenja i/ili novih uvida u poteškoće s kojima se nose. Savjetovatelj je odgovaran za vođenje procesa, uz stručnost i empatiju, a klijent je odgovaran za sebe i svoje odluke, što će činiti i kako koristiti nova znanja. 

Zamislite tako da u vašoj kutiji alata ponestane ono što vam zatreba kako biste sagradili siguran  i ugodan dom. Savjetovatelj je stručnjak zajedno s kojim ćete preroštati svoju kutiju, baciti pokoji stari alat ili ga ponovno iskoristiti na kreativan način te pronaći onaj koji možete dodati! Vi ste šef, tako da će savjetovatelj podržati vaše ideje o tome da li je to drvena ili kamena kuća, jednokatnica ili dvokatnica, boje breskve ili plava… Tu je da s vama prođe katalog opcija i pomogne osvijetliti moguće smjerove izbora, a konačan izbor je na vama J Savjetovatelj vjeruje u snage klijenta da odabere ono najbolje za sebe u tom trenutku, pomaže klijentu da koristi svoje kapacitete te uvidi/razvije nove.

Savjetovanje se razlikuje od razgovora s prijateljima! I savjetovatelj i prijatelji imaju važne uloge u tome da podrže klijenta, ali su te dvije uloge uvijek odvojene. U savjetovanju fokus se isključivo stavlja na klijenta, odnos je neutralniji i profesionalniji, a savjetovatelj klijentu nudi drugačiju, stručniju i širu perspektivu od one prijateljske te svojim korisnicima jamči povjerljivost.

Svako savjetovanje u pravilu sadržava sljedeće faze savjetovanja: stvaranje odnosa i upoznavanje, procjena/utvrđivanje teškoća, postavljanje ciljeva savjetovanja, savjetovanje i završavanje savjetovanja. Stručnjak će pokušati čim bolje razumjeti životni kontekst i potrebe klijenta te zajedno s klijentom stvoriti plan i cilj savjetovanja.

Uspješan stručnjak-pomagač posjeduje sljedeće osobine: osviješten je i razumije sebe, dobrog je psihičkog zdravlja, razumije kulturalni i ostale kontekste u kojem žive klijenti, nepristran je, objektivan, kompetentan, pouzdan i topao, a u uspješnom savjetovanju se često postižu sljedeća 4 ishoda (Hackney i Cormier, 2012):

1. Klijenti svoje teškoće i brige počinju doživljavati kroz skroz drugačije kontekste, odustaju od ideja samookrivljavanja ili okrivljavanja drugih i spremniji su preuzeti odgovornost za promjenu
2. Klijenti bolje razumiju svoje teškoće i pitanja koja ih tište
3. Klijenti uče nove načine funkcioniranja u starim okolnostima
4. Klijenti uče razvijati djelotvorne odnose s drugima

Savjetovanjem se bave stručnjaci različitih profila (npr. psiholozi, socijalni pedagozi, socijalni radnici i druge struke), ali je za savjetovanje potrebno da su obrazovani i profesionalno usmjereni za rad u području mentalnog zdravlja.

Psihoterapija

Psihoterapija je nešto dublji i u pravilu dugotrajniji tretman od savjetovanja. Psihoterapijaje tretman problema emocionalne prirode u kojem psihoterapeut namjerno uspostavlja profesionalan terapijski odnos i koristi stručne postupke u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihičkih simptoma/poteškoća, promjene poremećenih shema ponašanja i poticanja pozitivnog razvoja ličnosti djeteta, adolescenta i odrasle osobe (Zakon o djelatnosti psihoterapije,NN 64/18).

Psihoterapijski rad usmjeren je prema značajnijim promjenama u poimanju sebe, pogledu na svijet, otpuštanju doživljenih traumatskih iskustava te pomaže kod psihičkih simptoma ili izraženijih poteškoća mentalnog zdravlja (npr. trauma iz djetinjstva, poremećaj prehrane, psihosomatska stanja, fobije i drugo). Vrijednost psihoterapije nije ograničena samo na one s poteškoćama mentalnog zdravlja pa tako ljudi koji imaju iskustvo s osjećajem praznine ili besmisla u svojim životima, koji traže veći osjećaj ispunjenja te imaju potrebu za produbljivanjem njihovih odnosa, mogu profitirati od psihoterapije (Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske, SPUH).

Psihoterapija je dulji i dublji proces rada terapeut-klijent koji ne nudi brza rješenja, ali nudi mogućnost i potencijal za značajnije pozitivne promjene. Postoje različiti psihoterapijski pravci (pristupi) između kojih klijent može pronaći onaj koji mu više odgovara (npr. geštalt, kognitivno-bihevioralna terapija, realitetna terapija i druge). Neki su pristupi orijentirani na tretiranje i razrješavanje simptoma te su više usmjereni prema ponašanju i doživljavanju osobe koje je jasno vidljivo (SPUH). Cilj nekih drugih pristupa jest da dođe do promjene u emocionalnom razvoju osobe, i to na način da se uzimaju u obzir aspekti pojedinčevog unutarnjeg svijeta te im se pomogne razumjeti i promijeniti duboke i često nesvjesne emocionalne probleme i probleme u odnosima. Različiti pristupi mogu biti prikladni ovisno o prisutnom problemu ili preferenciji klijenta, a više o njima možete pročitati na stranicama Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske: https://www.savez-spuh.hr/udruge/ Za koju god vrstu psihoterapije se odlučili, ono što je najvažnije je terapijski odnos koji se stvara između klijenta i terapeuta stoga je važno da se klijent u tom odnosu osjeća ugodno i sigurno.

Odnos s psihoterapeutom ključni je element svake psihoterapije, a psihoterapijsko okruženje omogućuje da klijenti na siguran način mogu istraživati i prorađivati teška iskustva. Psihoterapijski tretman se u pravilu dogovara jednom tjedno u trajanju do 60 minuta (kada je individualan). Psihoterapija je u srži terapija razgovorom, ali psihoterapeuti mogu koristiti i kreativne tehnike u psihoterapiji poput plesa, pokreta, crtanja i psihodrame. Seanse se mogu održavati jedan-na-jedan, s parom, članom obitelji ili biti grupne, što se unaprijed dogovara s klijentom. Psihoterapija je prikladna i za djecu (npr. terapija igrom, psihodrama, dječja integrativna terapija, terapija pokretom i plesom) i za odrasle. Većina „odraslih“ psihoterapijskih pravaca prikladna je za rad s djecom od adolescentne dobi.

Psihoterapeut može biti osoba koja ima završen diplomski studij u području medicine, psihologije, socijalnog rada, edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije, pedagogije ili logopedije te ima završen stručni dio izobrazbe iz psihoterapije (rzgv. „edukaciju za psihoterapeuta“) u trajanju od najmanje četiri godine u nekom od psihoterapijskih pravaca koje priznaje Europska asocijacija za psihoterapiju (Zakon o djelatnosti psihoterapije,NN 64/18). Psihoterapeut koji radi s djecom i adolescentima mora imati posebno dodatno obrazovanje o primjeni odgovarajućih terapijskih tehnika u zavisnosti od faze razvoja djeteta i djetetovih problema, kao i odnosa s roditeljima i okolinom.

Što odabrati?

Savjetovanje je u pravilu usmjereno na konkretnije probleme i kratkotrajnije je naravi, a psihoterapija na dubinske promjene u obrascima unutar nas i obrascima naših odnosa, pa zahtijeva i više vremena. Ako ne znate koju vrstu tretmana odabrati obratite se stručnjaku mentalnog zdravlja koji će procijeniti koji oblik tretmana odgovara vašim potrebama. Stručnjaka možete potražiti preko liječnika opće prakse ili bez uputnice: u zavodima za javno zdravstvo, nevladinim organizacijama ili privatnim praksama. 

Ako osjećate potrebu za radom na sebi ili prepoznajete neku poteškoću radi koje biste se uključili u savjetovanje ili psihoterapiju, slobodno nam se obratite. U okviru našeg Centra za brigu o mentalnom zdravlju djeluje Savjetovalište Igra koje je dostupno na broj 091 605 1718 ili mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr. Sve usluge su besplatne za korisnike.

Tekst pripremila: Diana Šinjori, mag. psych.  

Izvori:

Hackney i Cormier, 2012. Savjetovatelj – stručnjak: Procesni vodič kroz pomaganje. Naklada Slap.

Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske. Što je psihoterapija? (web objava: https://www.savez-spuh.hr/sto-je-psihoterapija/)

Zakon o djelatnosti psihoterapije,NN 64/18