S mladima iz alternativne skrbi radimo već 19 godina i ne moramo vam ni pisati koliko smo danas posebno sretni i ponosni. Danas se pridružujemo njihovoj proslavi i slavimo njihovu hrabrost, otpornost, ustrajnost i nevjerojatnu snagu. U našem radu nam je bitno prenijeti vam njihov glas, osnažiti ih za odvažne i sigurne korake i raditi s njima i uz njih. Pa kako najbolje proslaviti današnji dan ako on u potpunosti ne uključuje same mlade iz skrbi? Web stranicu Skok u život ste do sada već upoznali. Ovim putem vas pozivamo da pročitate tekstove koje su pisali posebno za današnji dan i tako se nadahnete predivnim mladim ljudima i uvidite ono što vam zapravo želimo prenijeti.
http://www.skokuzivot.hr/2021/02/moja-prica-3/
http://www.skokuzivot.hr/2021/02/moja-prica-4/
http://www.skokuzivot.hr/2021/02/moja-prica-novi-pocetak/
http://www.skokuzivot.hr/…/moja-prica-keep-your-eyes…/
http://www.skokuzivot.hr/…/moja-prica-moje-sjecanje-na…/
http://www.skokuzivot.hr/2021/02/moja-prica-sto-pamtim/

A na kraju, imamo i jedno iznenađenje za njih – motivacijske kartice za mlade koje imaju dvije svrhe. Prva je motivacijskog duha. Svi mi ponekad trebamo malo inspiracije, nešto što će nam pružati nalet energije kad nam je teško, nešto što će nas motivirati i podsjetiti nas da sve što se događa mora imati nekog smisla i da radimo najbolje što možemo, da smo vrijedni, dostojni svojih prava, posebni i jedinstveni. Tako smo zamislili i naše kartice za mlade iz alternativne skrbi. Druga svrha je kreirana uz pomoć samih mladih koji su već samostalni, a pisali su drugima neke svoje savjete i trikove koje su naučili na lakši ili teži način na svom putu u samostalnost. Tu su da se svi podsjete da nisu sami, da je netko od te grupe ljudi naučio nešto, uspio u samostalnom životu, da se bore i ne odustaju pred dnevnim izazovima. Ono što nas posebno veseli je što je dizajn kartica također u potpunosti samostalno kreirala mlada osoba iz alternativne skrbi! Naš Ivan, izvanredan dizajner, koji se još jednom iskazao svojim umijećem i grafički je uredio kartice. Hvala ti, Ivane! Na taj način smo zaokružili ovu, za nas predivnu u veliku, priču. Zahvaljujemo se ovim putem i Allianz Hrvatska na velikodušnom doprinosu, Ani Š. koja nam je napravila pripremu za tisak, ST GRAF-u koji su ih u kratkom roku tiskali, Take tha break ∣ i buba-mara.net koji su dali doprinos u vidu poklon vrećica u kojima će biti kartice, te Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike koji podržava naš rad sve ove godine.

O mentalnom zdravlju krenemo više promišljati i pričati kada je ono ugroženo. Tako se i sada u vrijeme zdravstvene krize izazvane koronavirusom i nakon potresa koji predstavlja traumatski događaj mnogo više priča o mentalnom zdravlju. Iz perspektive stručnjaka mentalnog zdravlja to je odlično. Drago nam je da se više priča o toj temi, da je prepoznata kao važna i da emocionalne reakcije na krizu i traumu svojstvene svim ljudima prestaju biti tabu tema.

No, mentalno zdravlje mnogo je više od pukog izostanka bolesti i poteškoća. Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici“.

Dobro mentalno zdravlje ne znači da se nikad ne osjećamo neugodno i nemamo nikakvih poteškoća. Svi imamo periode kada smo pod stresom, tužni, ljuti, frustrirani, nezadovoljni, zabrinuti, tjeskobni, ustrašeni, sve su to zdrave ljudske emocije, prirodne reakcije na ono što se događa u nama ili oko nas. Odlika dobrog mentalnog zdravlja je da svoje emocije možemo prihvatiti i izraziti na prihvatljive načine.

Kad smo mentalno zdravi možemo graditi zdrave odnose, odnose u kojima se osjećamo prihvaćeno i podržano, odnose koji su uzajamni. Pritom nije propisano tko su ljudi s kojima imamo takve odnose – može, ali i ne mora biti obitelj, mogu biti prijatelji… Nije propisan ni broj bliskih odnosa koji bi bio dovoljan, možemo ih imati mnogo, a možemo i samo nekoliko. Važno je pritom samo da su odnosi koje održavamo i njegujemo dobri za nas i da nam je u njima ugodno.

Život rijetko ide baš zadanom putanjom i po planu , već stavlja pred nas razne izazove – od onih svakodnevnih poput kašnjenja autobusa kada nam je baš važno da stignemo na sastanak do onih većih poput gubitka posla. Dobro mentalno zdravlje omogućava nam da odgovaramo na izazove koje nam život donese. Tada možemo biti fleksibilni u rješavanju problema i prilagođavati se u stresnim okolnostima. Kada nam je mentalno zdravlje narušeno gubimo tu sposobnost prilagodbe i sve probleme pokušavamo riješiti na isti način ili ih pokušavamo izbjegavati.

A narušiti mentalno zdravlje može velik broj izazova koji se javi istovremeno kao što je to u vrijeme pandemije (kako zaštiti zdravlje, kako organizirati rad i školu od kuće, kako se snaći s novim tehnologijama, kako podnijeti smanjene kontakte s obitelji i prijateljima…) ili izrazito veliki izazovi kao što je to potres. Također ga može narušiti i ako nedovoljno brinemo o njemu u neizazovnim vremenima.

Kad se osjećamo dobro, ugodno i zadovoljno može nam se dogoditi da svoje mentalno zdravlje uzmemo zdravo za gotovo. No, baš kao i ono fizičko, i mentalno zdravlje trebamo čuvati i održavati aktivno se brinući o njemu, a time i o sebi samima. To neće nužno spriječiti izazove našem mentalnom zdravlju, no može nam pomoći da se nosimo s onim što život donese pred nas.

Kako čuvati mentalno zdravlje?

Brinite o svom tijelu. Fizičko i mentalno zdravlje međusobno su povezani i . Dovoljno sna, uravnotežena prehrana i dovoljno kretanja pomažu da se ugodno osjećamo u svojoj koži. Tjelovježba može blagotvorno djelovati na naše raspoloženje.

Priuštite si vrijeme da radite ono što volite i ono u čemu ste dobri i uspješni. Nađite vremena za zabavu, igru i smijeh. Vratite se starim hobijima ili istražujte nove.

Nekad nam svima treba pauza. Dozvolite si da se odmaknete i odmorite. Problemi i brige time ne nestaju, no predah može pomoći da se njima lakše nosimo i uhvatimo u koštac.

Prihvatite svoje emocije. Ne možemo birati kako se osjećamo, no možemo odabrati kako ćemo na njih reagirati. Kada prihvatimo da su tu, lakše čujemo što nam poručuju i što nam je potrebno. Više o tome kako nam emocije mogu biti putokazi pogledajte u animiranom filmu „Mentalno zdravlje“ Zagrebačkog psihološkog društva: https://youtu.be/1T0aIX3bnCc

Dijelite osjećaje s drugima. Većinom s drugima dijelimo ugodne osjećaje i događaje (to je danas posebno vidljivo na društvenim mrežama), a neugodne zadržavamo za sebe jer su neki još uvijek tabu teme, jer nas je sram, jer nam se čini da se to samo nama događa i da nas drugi neće razumjeti ili da će misliti da nešto nije u redu s nama. No tako gubimo priliku da dobijemo podršku i razumijevanje koji su ljekoviti kada nam je teško. Odvažite se i podijelite i kada niste dobro i pritom slobodno budite izbirljivi s kime ćete dijeliti. Ako pak dobijete tu privilegiju da drugi dijele svoje teškoće s vama, prvo saslušajte, onako zapravo, bez usporedbi i dijeljenja savjeta.

Družite se s vama dragim ljudima. Njegujte i održavajte one odnose u kojima se osjećate ugodno, sigurno i podržano, u kojima možete biti tko jeste.

Pitajte za pomoć. Kao ljudi živimo u zajednici i ne moramo sve sami. U redu je zatražiti pomoć i kad nam je prijeko potrebna i kad bi nam „samo“ dobro došla. A kad ste u prilici, odazovite se tuđim pozivima u pomoć.

Potražiti stručnu pomoć. Razgovor i rad sa stručnjakom može pomoći da se bolje razumijete i da pronađete strategije za brigu o sebi koje vama odgovaraju. Stručna pomoć osobito je korisna kada nam je mentalno zdravlje narušeno, a naši mehanizmi suočavanja s problemima ne djeluju.

Pogled na odgoj neprestano se mijenja. Donedavno smo se vodili jakim tradicionalnim vrijednostima, a danas vjerujemo u nešto sasvim drugo. Kako se roditelji, a i djeca, mogu uspješno uskladiti s tim promjenama i naći u njima zajednički jezik? Kako u moru savjeta i smjernica, roditelj može odabrati one na koje se može osloniti?U suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u sklopu projekta “Savjetovalište Igra”, područje Prevencije nasilja, izradili smo prvi od četiri priloga, koji vam mogu pomoći u lakšem snalaženju u ovim temama.Pogledajte što o tome kaže naša psihologinja Diana Šinjori, a ako poželite s nama o tome detaljnije razgovarati, slobodno nas kontaktirajte za termin savjetovanja (kontakt podaci priloženi u videu) .

Što je igra?

Djeca koja trče po parku, ljuljaju se na ljuljačkama, igre skrivača (kukala) i lovice (vatala), Čovječe ne ljuti se, dvije školske torbe koje glume gol, „dućani“ u kojima se prodaju cvijeće i kamenčići s livade, kuhanje jela od trave i blata, gradnja kućica od kockica i kula od pijeska, klupa koja postaje autobus na putu u zamišljenu zemlju….

Svi se znamo igrati, znamo igru prepoznati, no nije jednostavno opisati što točno igra jest, dati definiciju koja bi obuhvatila se ono na što pomislimo kad kažemo igra.

Gray (2017) navodi neke odrednice koje neku aktivnost čine igrom.

Igru odabiremo i usmjeravamo sami. Dobrovoljna je. Mi biramo što ćemo i kako ćemo se igrati. U slobodnoj igri djeca moraju odabrati i isplanirati što će raditi i onda taj plan provesti i pritom riješiti probleme na koje eventualno naiđu. U igri s kockama biraju hoće li graditi kuću ili možda brod, odlučuju koje kocke i boje koristiti za koji dio, mijenjaju kocke i raspored ako se građevina krene urušavati… Tako uče kako kreirati vlastite aktivnosti i provesti ih u djelo.

Igra je intrinzično motivirana. Važnije je putovanje od cilja. Igramo se da bismo se igrali. Nije važno što ćemo postići, već ono što radimo sada i ovdje – poanta je slaganje kućice, ne i sama kućica. Često igru smatramo neozbiljnom i na neki način smo u pravu – igrom ne osiguravamo stvari važne za svakodnevni život i preživljavanje poput hrane i novca, a igre se barem dijelom odvijaju u svijetu mašte, a ne stvarnom svijetu. I baš je zato igra dobra za učenje – možemo slobodno isprobavati, istraživati, pokušavati nove stvari, a bez posljedica u stvarnom svijetu. Nitko ne osuđuje i slobodni smo pogriješiti, a time i eksperimentirati.

Iako se to možda na prvu ne čini, igra je strukturirana aktivnost  – ima svoja pravila i zakonitosti. No ta pravila dolaze iznutra, iz umova igrača pa ostavljaju prostora za kreativnost. Kada igrača ima više, moraju se i dogovoriti oko pravila, a to je prilika za učenje pregovaranja i dogovaranja, za zagovaranje vlastitih želja i potreba dok istovremeno uvažavamo tuđe. No pravila igre su tu da daju okvir unutar kojeg igrači slobodno biraju što će učiniti, a mogu se i mijenjati ako sami igrači tako odluče.

Igra je maštovita, odvija se barem dijelom u svijetu mašte, odmaknutom od stvarnosti. Iako ima svoje zakonitosti, u mašti je svašta moguće pa u igri možemo vježbati razvijati svoju kreativnost i fleksibilnost. U igri možemo isprobati kako je to biti mama ili tata, učiteljica, prodavač, liječnica… kako je biti glavni, a kako podređen…

Dječja igra

Već i vrapci na granama znaju da je igra važna za djecu i njihov razvoj. Toliko je važna da je u Konvenciji o pravima djeteta prepoznata kao dječje pravo. Toliko je važna da ćemo to još jednom i ovdje ponoviti.

Kroz igru djeca uče o sebi i svijetu oko sebe, usvajaju nove vještine, prorađuju iskustva i emocije… Igra je temelj zdravog dječjeg razvoja i mogli bismo do u nedogled nabrajati što sve i kako djeca uče i razvijaju kroz igru, ona je glavni dječji posao.  Jednom riječju igra je za djecu neophodna. Djeca su biološki predodređena za igru i ako im to dozvolimo i omogućimo sva djeca će se igrati (Klarin, 2017). Na nama odraslima je da im osiguramo sigurne uvjete za igru.

U posljednjim desetljećima u suvremenom društvu smanjuju se prilike i vrijeme za slobodnu i nestrukturiranu igru s drugom djecom, igru u kojoj djeca biraju i određuju pravila bez pretjeranog miješanja odraslih. Danas roditelji i društvo više brinu o rizicima koje donosi takva samostalna igra, povećalo se vrijeme koje djeca provode u školi, djeca sve više pohađaju strukturirane aktivnosti koje vode odrasli, manje je djece u obiteljima, izoliraniji smo od susjeda pa je i manje društva za igru (Else, 2014). Okolina u kakvoj danas živimo, osobito gradske sredine i skučeni stanovi, nisu uvijek idealno i pozivajuće mjesto za igru.

Stručnjaci upozoravaju da bi povećanje depresivnosti i anksioznosti, kao i opadanje sposobnosti kreativnog mišljenja i otpornosti djece i mladih moglo biti povezano s opadanjem količine igre kod djece (Gray, 2017). Slobodna igra je jedino mjesto gdje djeca imaju potpunu kontrolu nad svojim životima. Ako im to oduzmemo, oduzimamo im priliku da steknu osjećaj kontrole i povjerenja u sebe.

Kako odrasli mogu pomoći?

Važno je da shvatimo da je slobodna dječja igra pravi posao, jednako ozbiljan i važan kao i poslovi odraslih i da im damo dozvolu i stvorimo uvjete za igranje. A što djeci treba za igranje? Prostor, vrijeme i (ponekad) društvo.

Djeca će se igrati bilo gdje, no važno je da se osjećaju sigurno i da imaju dovoljno prostora u svom okruženju koji mogu, barem na neko vrijeme, proglasiti svojim i koristiti ga kako žele i kako su zamislili. U kućama i stanovima to su mjesta u kojima smiju igračke posložiti kako su zamislili, koristiti svakodnevne predmete (npr. lonce pretvoriti u bubnjeve) pa čak i napraviti nered (slobodno ih kasnije podsjetite i uposlite da ga pospreme!). Van kuće to su mjesta na kojima mogu slobodno trčati, skakati i istraživati poput prirode, dječjih igrališta, parkova i mirnih ulica.

Za igru je potrebno vrijeme. A koliko vremena? Što je više moguće. Ponekad nam se može učiniti da su se „dovoljno igrali“ jer igre ima i u školi i na slobodnim aktivnostima, no riječima dvanaestogodišnje  Eloise Green „Igra u školi je prikriveni rad.“ (Else, 2014). Takve aktivnosti zabavne su i korisne, no nisu zamjena za slobodnu igru. Kad igra superjunaka postane dramska radionica, a nogač na školskom igralištu treninzi i utakmice kadetske lige, odrasli preuzimaju vodstvo, a djeca gube priliku da sama planiraju, dogovaraju pravila i rješavaju sukobe. Samostalno rješavanje problema pomaže djeci da razviju otpornost u nošenju s izazovnim životnim situacijama, odrasli to ne mogu umjesto njih.

Bilo da se igraju lovice, grade nešto zajedno, pretvaraju se da su na brodu ili igraju nogomet kroz igru s vršnjacima, djeca uče kako komunicirati s njima, kako pregovarati i dogovarati se, kako prepoznati tuđe potrebe i uvažiti ih, a pritom zagovarati i braniti svoje. Te su vještine neizmjerno važne i u dječjoj i u odrasloj dobi i zato im mi odrasli moramo omogućiti prilike da ih steknu, tj. moramo im omogućiti i slobodnu igru s vršnjacima bez mnogo uplitanja.

A odrasli?

I odrasli se igraju – crtkaramo, sanjarimo, zafrkavamo se, šećemo, zviždimo, pjevušimo, plešemo, igramo igrice i društvene igre, kostimiramo se za vrijeme karnevala, vozimo biciklima i rolama, igramo košarku s ekipom s posla ili iz srednje, grudamo se, gradimo snjegoviće, brćkamo u bazenima i morskim plićacima…

No često igra u odrasloj dobi ima negativnu konotaciju – igranje je gubljenje vremena i neozbiljno. U moru obaveza i odgovornosti zaboravljamo na važnost dokolice, igre i zabave. Vrijednost igre među odraslima je često jako podcijenjena pa nam se dogodi i da, kad imamo slobodnog vremena, ispunimo ga obavezama koje nismo stigli obaviti ranije.

Iako igra odraslima nije tako neophodna kao djeci, ipak nam je potrebna i od nje možemo puno profitirati. Igranje umanjuje stres, povećava optimizam, povoljno utječe na pamćenje i našu fleksibilnost (Sutton-Smith, 1997). Kada ne dozvolimo ozbiljnosti da uvijek vodi glavnu riječ, lakše se prilagođavamo novonastalim situacijama koje nisu pod našom kontrolom.

A što odraslima treba za igru? Slično kao i djeci. Moramo si igru dozvoliti, napraviti za nju mjesta i vremena u svom životu i iskoristiti prilike koje nam se pruže za igru.

Igrajmo se. Igra nije gubljenje vremena!

Literatura :
Gray, P. (2017). What exactly is play, and why is it such a powerful vehicle for learning?. Topics in Language Disorders, 37(3), 217-228.
Else, P. (2014). Making sense of play. McGraw-Hill Education.
Klarin, M. (2017). Psihologija dječje igre. Sveučilište u Zadru.
Sutton-Smith, B. (2009). The ambiguity of play. Harvard University Press.

Godina za nama bila je izazovna i teška. Posljednjih 10 mjeseci živimo u izvanrednim uvjetima pandemije koji nam na razne načine onemogućavaju da svoju svakodnevicu živimo kako smo navikli i zahtijevaju da svoje kapacitete stalno trošimo na prilagodbu. Potresi koje smo u ožujku doživjeli u Zagrebu, a prije tjedan dana i u Petrinji, Sisku, Glini i okolici traumatski su događaji koji na različite načine utječu na sve nas.

Donosimo vam neke od materijala koji mogu pomoći u suočavanju s trenutnom situacijom.

Što su traumatski događaji, trauma i retraumatizacija možete pogledati u animiranom filmu koji je pripremilo Zagrebačko psihološko društvo: https://vimeo.com/419631268

Kako sada pomoći sebi i drugima, a što nam odmaže pročitajte u tekstu psihologinje Andreje Bubić: https://www.gkmm.hr/dogadaj/potresi-u-hrvatskoj-kako-pomoci-sebi-i-bliskom-drugom-u-trenutku-traume-

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba napravila je besplatnu publikaciju “Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa”:
https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/novosti/besplatna-publikacija-djeca-i-obitelji-prije-tijekom-i-nakon-potresa/

Kako djetetu biti podrška u nošenju sa strahom od potresa pročitajte i u letku Odgojnog savjetovališta ERF-a: https://centar.erf.unizg.hr/wp-content/uploads/2020/03/Kako-podrz%CC%8Cati-dijete-u-nos%CC%8Cenju-sa-strahom-od-potresa_Odgojno-savjetovali%C5%A1te_ERF.pdf

U ovom trenu sve su reakcije normalne – normalne reakcije na nenormalnu situaciju. Ako osjećate da Vam je potrebna dodatna pomoć i podrška, ne ustručavajte se potražiti je.
Na stranicama platforme Psihološka pomoć pomoć nalazi se popis kontakata u kriznim situacijama: https://www.psiholoskapomoc.hr/kontakti-u-kriznim-situacijama/

Središnji državni ured za mlade i demografiju pokrenuo je i telefonske linije za savjetovanje mladih putem telefonskog razgovora, sms-a i whatsapp-a: https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/novosti/linija-za-anonimno-i-povjerljivo-savjetovanje-mladih-uz-besplatni-telefonski-razgovor-sms-i-whatsapp/

Naša izvršna direktorica Nikolina Vodanović gostovala je u HRT emisiji „Zašto smo zajedno“, posvećenoj predstavljanju civilnog društva i poticanju tolerancije. Prilikom gostovanja razgovarano je o načinu na koji naša Udruga „Igra“ pridonosi tome, što su „Centar za mlade iz alternativne skrbi“ i „Centar za brigu o mentalnom zdravlju“ te kroz koje aktivnosti nastojimo poticati razvoj pojedinaca i društva, o čemu detaljnije možete saznati na linku: https://radio.hrt.hr/ep/igra/362219/

Projekt naziva “Mreža pružatelja socijalnih usluga u zajednici“ kodnog broja UP.02.2.2.06.0365 je odobren za dodjelu sredstava u sklopu Otvorenog poziva za dostavu projektnih prijedloga pod nazivom “Širenje mreže socijalnih usluga u zajednici – FAZA 1” Odlukom o financiranju (KLASA: 910-01/18-06/5, URBROJ: 519-05-2-2-2/5-20-28).

Kratki opis projekta:
Projekt “Mreža pružatelja socijalnih usluga u zajednici“ omogućit će djeci i mladima iz alternativne skrbi, djeci i mladima s problemima u ponašanju i članovima njihovih obitelji dostupnost i visoku kvalitetu socijalnih usluga, kako bi se povećala njihova socijalna uključenost na teritoriju RH. Projektom će se ciljanim skupinama omogućiti socijalna usluga koja je visokokvalitetna, višekratna, dugotrajna, integrirana s naglaskom na individualizirani pristup.

Projekt se usmjerava na direktne korisnike te njegovu užu i širu okolinu, kako bi se postignuta promjena zadržala dugoročno.
Projekt će digitalnom kampanjom, koja će se provoditi za cijelo vrijeme trajanja projekta kao i izradom online priručnika utjecati na svaku od navedenih skupina i na širu javnost i omogućiti širenje i diseminaciju usluga u druge zajednice.

Provedba ovog projekta omogućit će unapređenje usluga i provedbu sa 100 korisnika (mladi od 15 -29 godina do navršene 30 godine života) i 20 članova obitelji u 4 županije (Grad Zagreb, Splitsko-dalmatinska županija, Osječko-baranjska i Šibensko-kninska županija).

Projekt će to omogućiti:

1. oformljavanjem mreže pružatelja socijalnih usluga u zajednici
2. širenjem i unapređenjem socijalnih usluga u visokokvalitetne
3. osposobljavanjem stručnjaka koji rade s pripadnicima ciljanih skupina

Ciljevi projekta:
• Razvojem mreže pružatelja socijalnih usluga u zajednici (organizacija i stručnjaka koji u njima rade) povećati će se teritorijalna dostupnost socijalnih usluga u zajednici,
• Širenje i unapređenje socijalnih usluga omogućiti će dostupnost visokokvalitetnih socijalnih usluga djeci i mladima iz alternativne skrbi, djeci i mladima s problemima u ponašanju i članovima njihovih obitelji,
• Osposobljavanjem stručnjaka koji rade s pripadnicima socijalnih skupina omogućiti diseminaciju izrađenog modela za pružanje socijalnih usluga u zajednici.

Nositelj projekta: Udruga “Igra” za pružanje rehabilitacijsko-edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći

Voditeljica projekta: Nikolina Vodanović

Partneri na projektu:
Udruga MoSt, Split
Udruga za rad s mladima “Breza”, Osijek
Udruga Ardura, Šibenik

Početak provedbe: 21. travnja 2020.

Razdoblje provedbe: 24 mjeseca

Ukupna vrijednost projekta: 1.499.632,91 kn

Posredničko tijelo razine 1– PT1:
Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike

Posredničko tijelo razine 2 –PT2:
Hrvatski zavod za zapošljavanje

Za više informacija možete se obratiti voditeljici projekta, Nikolini Vodanović na nikolina.vodanovic@udrugaigra.hr

www.strukturnifondovi.hr
www.esf.hr

Posljednjih nekoliko mjeseci na programu Centar za mlade iz alternativne skrbi je bilo poprilično radno, a posebice zbog izrade prve mobilne aplikacije za mlade iz alternativne skrbi. Naši mladi vode i uređuju web stranicu Skok u život (www.skokuzivot.hr) uz tek našu malu tehničku i konzultativnu podršku. Trenutno iza stranice stoji prekrasnih 10ero mladih koji su kreirali kategorije, pišu sadržaj, zovu druge na promišljanje i žele nešto drugačije.

Već neko vrijeme postoji želja kako bi voljeli da sadržaj koji kreiraju za web bude i u obliku mobilne aplikacije kako bi ju mogli skinuti na mobitel i služiti se njome u offline načinu rada.

I eto je! Napokon je ugledala svjetlo dana! Aplikacija (dostupna trenutno samo za android uređaje) je prije svega namijenjena mladima iz skrbi gdje mogu pročitati savjete drugih mladih koji su prošli slično iskustvo. Možete ju pronaći na: http://www.skokuzivot.hr/mobilna-aplikacija/

Provedba ovih aktivnosti na projektu Centar za mlade iz alternativne skrbi – posttretman sufinancirana je sredstvima Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.

Želite zaposliti mlade kojima je ponekad otežan put do zaposlenja i pomoći im u zapošljavanju?
Želite saznati tko su to mladi iz alternativne skrbi i s kojim problemima se susreću?
Svjesni ste izazova koje zapošljavanje tih mladih donosi i želite uložiti dodatan napor kako bi u konačnici vidjeli pozitivne rezultate na osobnoj i organizacijskoj razini?

Ukoliko Vas je ovo zainteresiralo, molimo Vas da do 29.09.2020. god. do 12h ispunite prijavnicu: https://bit.ly/3kRgoAL

Zbog velikog interesa, otvorili smo još jedan termin 30.09. od 15:00 do 17:00 h!
Prijaviti se možete na: https://bit.ly/3kRgoAL

Sastanak će se održati u dva dijela:

1. dio: 25. rujna 2020. god. putem Zoom meetinga u dva potencijalna termina: 10:00-12:00 (POPUNJENO), 13:00-15:00 sati (POPUNJENO) i 30. rujna 15:00 – 17:00
2. dio: 9. listopada 2020. god. u prostorijama udruge Igra (Sveti Duh 55, Zagreb) od 09:00 do 12:00 sati.

Za sve dodatne informacije slobodno nas kontaktirajte na:
● maja.malcic@udrugaigra.hr
● Tel.: +385 1 370 4537
● Mob.: +385 95 911 0089

8. svibnja započeo je projekt Grada Zagreba “Mreža za mlade za socijalno uključivanje” financiran iz sredstava Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1,463.765,84 milijuna kuna bespovratnih sredstava.

Grad Zagreb projekt provodi u suradnji s partnerima: Udrugom „Igra“ za pružanje rehabilitacijsko-edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći, „Ambidekster klubom“, „Hrabrim telefonom“, Udruženjem „Djeca prva“, Centrom za pružanje usluga u zajednici „Savjetovalište Luka Ritz“ i Dječjim domom Zagreb.

Projekt će trajati 24 mjeseca, a pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Romana Galić je na konferenciji za medije u srpnju navela kako je opći cilj projekta poboljšati perspektivu socijalnog uključivanja i zapošljavanja za mlade bez roditeljske skrbi koji izlaze iz alternativne skrbi, s posebnim naglaskom na mlade majke i mlade maloljetnike s problemima u ponašanju koji su u riziku od napuštanja srednjoškolskog obrazovanja, te na mlade s ovisnošću o kockanju i Internetu kroz integriranu podršku Mreže za mlade s inicijalnim obuhvatom na području Grada Zagreba, te Karlovačke, Krapinsko-zagorske i Osječko-baranjske županije.

Slika preuzeta s: https://www.zagreb.hr/predstavljen-projekt-mreza-za-mlade-za-socijalno-u/159576