U sklopu projekta Mreža pružatelja socijalnih usluga u zajednici, Igra je zajedno s partnerima Udruga Ardura Šibenik, Udruga MoSt Split i Udruga za rad s mladima „Breza“ – sveukupno pružajući individualne i grupne psihosocijalne usluge obuhvatila 133 korisnika u razdoblju od 18 mjeseci trajanja projekta. Pružanje usluga zahtijevalo je značajne preinake i transformaciju online zbog pandemije i potresa koji je zadesio Zagreb i okolicu, no usprkos tome broj korisnika je premašen od predviđenih 120. Korisnici projekta su djeca i mladi iz alternativne skrbi, djeca i mladi s problemima u ponašanju te članovi njihovih obitelji.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za potrebe projekta „Mreža pružatelja socijalnih usluga u zajednici“.
U sklopu projekta „Mreža pružatelja socijalnih usluga u zajednici“, Igra je razvila okvir za kvalitetno pružanje socijalnih usluga organizacija civilnoga društva utemeljenog na metodi (bottom-up) te proizlazi iz dobrih praksi četiri organizacije civilnoga društva koje svakodnevno, već dugi niz godina pružaju socijalne usluge u svojim lokalnim zajednicama.
Ciljana populacija (korisnici) njihovih usluga su obitelji u riziku i djeca i mladi s problemima u ponašanju, stoga se i ovaj Okvir odnosi prvenstveno na kvalitetu pružanja usluge u radu s navedenim korisnicima. Okvir se temelji na relevantnom nacionalnom zakondavstvu, napose Zakonu o socijalnoj skrbi (NN, 64/2020), Pravilniku o standardima kvalitete socijalnih usluga (NN, 143/2014) te suvremenim znanstvenim spoznajama iz područja prevencije i tretmana problema u ponašanju.
U procesu izrade Okvira sudjelovali su sljedeće organizacije:
Udruga Igra,
Udruga MoSt,
Udruga Breza,
Udruga Ardura,
Kao rezultat procesa, Igra je izradila online digitalni priručnik koji će uskoro biti dostupan na web stranicama organizacija nositelja i partera.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za potrebe projekta „Mreža pružatelja socijalnih usluga u zajednici“.
Igra provodi projekt „Mreža pružatelja socijalnih usluga u zajednici“ u sklopu kojeg je održala radnu skupinu koja je brojila je 10 stručnjaka iz Igre, kao nositelja projekta i tri partnerske organizacije: Udruga Ardura Šibenik, Udruga MoSt Split i Udruga za rad s mladima „Breza“.
Sam proces rada na artikuliranju modela, realizirao se kroz tri sastanka putem online platforme Zoom te kroz kontinuirani individualni rad i rad svake pojedine udruge na dogovorenim područjima. Cjelokupnim procesom moderirao je dr.sc. Toni Maglica, a administrativnu organizaciju provodila je udruga Igra. Tijekom radnih sastanka razrađen je je nacrt Okvira za kvalitetno pružanje socijalnih usluga organizacija civilnoga društva te ponudio shemu Okvira.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za potrebe projekta „Mreža pružatelja socijalnih usluga u zajednici“.
Stigao nam je i posljednji mjesec provedbe projekta “Savjetovalište Igra”
koji je financiran od strane Zagrebačke županije.
Veseli smo jer smo
tijekom proteklih šest mjeseci uspjeli kroz ovaj projekt omogućiti provedbu
mnogih aktivnosti usmjerenih na brigu o mentalnom zdravlju, poput inicijalnih
i informativnih razgovora, individualnog savjetovanja i terapije odraslih,
mladih i djece, grupnih radionica konstruktivnog provođenja slobodnog vremena i
učenja za djecu i mlade. U tome smo surađivali sa školama i Centrom za
socijalnu skrb.
Nastojali smo senzibilizirati javnost
o važnosti brige za mentalno zdravlje posebno u vrijeme krize te biti dostupni
našim korisnicima za podršku.
Budimo odgovorni, brinimo o svom mentalnom zdravlju, jer tako brinemo o sebi, a posebno u kriznim vremenima.
Dana 20.11. obilježavamo Međunarodni dan dječjih prava. Na ovaj
dan 1959. godine Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989.
godine je usvojena Konvencija o pravima
djeteta čija je potpisnica i Republika Hrvatska od listopada 1991. godine.
Konvencija
o pravima djeteta je međunarodni dokument kojim se priznaju prava djece u
svijetu te je pravni akt koji ima snagu poput zakona, obvezuje stranke na
pridržavanje njezinih odredaba, ali i pravo nadziranja primjene u onim državama
koje su je prihvatile i ratificirale. U
Konvenciji o pravima djeteta se navode obveze odraslih u odnosu prema djetetu,
ali i obveze brojnih društvenih činilaca koji su povezani sa zaštitom djece. Osim odraslih, dječja prava zagovaraju i štite
sama djeca. Dječjim pravima se štite sve osobe koje su mlađe od 18 godina.
A koja su
to prava djece koja se Konvencijom štite? Primjerice, osobna prava kao što su pravo na život, pravo na ime, identitet,
nacionalnost i državljanstvo; prava
vezana za odrastanje kao što su pravo na hranu, odjeću, sigurno mjesto za
život, pravo na život sa svojim roditeljima, pravo djeteta bez obitelji na
zaštitu, pravo na zdravstvenu zaštitu; prava
na osobni rast i razvoj kao što su pravo na izražavanje svojeg mišljenja,
pravo na slobodu izražavanja i na pristup obavijestima, pravo na privatnost, pravo
na obrazovanje, igru i odmor; prava na
posebnu zaštitukao što supravo na zaštitu od nasilja i
zanemarivanja, pravo djeteta u oružanim sukobima, pravo djeteta u sukobu sa
zakonom, pravo na posebnu skrb i pomoć i još puno drugih prava koja su
Konvencijom propisana.
Također,
osim što je važno da djeca budu upoznata sa svojim pravima, to uključuje i
odgovornost. Što uopće znači odgovornost? Rječnik definira odgovornost kao
svjesno i valjano obavljanje dužnosti. Dužnost može biti prema sebi, ali i
drugima ili nekom poslu. Postoji više vrsta odgovornosti, pa tako odgovornost
koju imamo jedni prema drugima (npr. unutar obitelji, društvu i sl.) zovemo društvena odgovornost i kod djece se
počinje razvijati između treće i četvrte godine. Dok odgovornost prema vlastitom fizičkom,
psihičkom i mentalnom zdravlju čine osobnu
odgovornost (Juul, 2017). Primjerice, odgovornost za prepoznavanje i
izražavanje vlastitih emocija, odgovornost za prepoznavanje vlastitih potreba,
odgovornost za vlastito ponašanje prema sebi i drugima i sl. Prema Juulu (2017)
kada se kod djece, tijekom odgoja, potiče razvoj osobne odgovornosti ona vrlo
često paralelno razviju sklonost i prema društvenoj odgovornosti. S druge
strane, kada isključivo potičemo kod djece svijest o društvenoj odgovornosti
ona najčešće i postanu takva, a ponekad i preodgovorna s nedostatno razvijenom
osobnom odgovornosti. O odgovornosti učimo od malena i to od nama bliskih i
važnih osoba, najčešće roditelja. Između ostaloga, kako bi djeca odrasla u
osjećajne, tolerantne i obazrive, važno je da ih odgajaju osobe koje znaju čuvati
vlastiti integritet i koje poduzimaju ono što je potrebno kada osjete da djeca
postaju preodgovorna prema drugima. Na taj način omogućavamo da djeca razviju
zdravu samosvijest i odgovornost za sebe. Preuzimanjem odgovornosti za sebe
postajemo i društveno odgovoran član društva i zajednice.
Zbog svega navedenog važno je od malih nogu
učiti djecu kako prava i odgovornosti dolaze zajedno. Primjerice, djeca imaju
pravo saznati različite stvari i dijeliti svoje mišljenje s drugima kroz priču
ili pisanje, ali isto tako su odgovorni da to rade na način koji nije poništavajući
ili isključujući za druge ljude. Dakle, svaka osoba treba imati prava i odgovornost,
ali i biti svjesna da živi u zajednici s drugim ljudima koji imaju isto tako jednaka
prava, ali i odgovornosti.
Dana 10. listopada obilježavamo Svjetski
dan mentalnog zdravlja s primarnom svrhom podizanja svijesti javnosti o pružanju odgovarajuće brige za
mentalno zdravlje, senzibiliziranju o poteškoćama koje su vezane za mentalno
zdravlje te poticanju na ulaganje u sustav podrške.
Prema definiciji Svjetske
zdravstvene organizacije mentalno zdravlje je temeljno ljudsko pravo, a
opisuje se kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale,
može se nositi s normalnim životnim stresovima te može produktivno raditi i
pridonositi svojoj zajednici u kojoj živi.
Svi ćemo se lako složiti da živimo u izazovnom periodu za sve nas, upravo
zbog kriznih događaja. Nagle i
nepredvidive situacije pogađale su nas sa svih strana: pandemija, izolacija,
fizička distanca, potresi, online nastava, posao od kuće. Takvi događaji i
razdoblja zahtijevaju od nas da se prilagodimo promijenjenim životnim uvjetima
u organizacijskom i psihološkom pogledu. S mnogim takvim situacijama smo se već
uspješno izborili tako što smo, metaforički rečeno, naučili plivati u tim
nemirnim vodama. Primjerice, nekako smo se prilagodili epidemiološkim mjerama
kako bi zaštitili sebe i druge oko sebe, poslu od kuće, online nastavi,
novonastalim uvjetima nakon potresa i slično. No, ne treba zaboraviti da kriza
s kojom smo suočeni još uvijek traje, a iz koje su posljedično „isplivale“
mnoge dodatno stresne situacije kao što su pojačani zahtjevi roditeljstva, pojačani
postojeći problemi u odnosima i sukobi unutar obitelji, pojačani stres na poslu,
financijska nestabilnost. Iako smo se uskladili s određenim novonastalim
promjenama, ispred sebe i dalje imamo važne i zahtjevne zadatke – čuvanje dobrobiti sebe i bližnjih.
Razdoblje krize pogađa svakog člana
obitelji na svoj način, ali i obitelj
kao cjelinu te je u tom razdoblju podrška i pomoć potrebna svima i velikima
i malima. Zahtjeva od nas da učinimo neke promjene za sebe i kao obitelj kako
bismo se uspješno prilagodili novim okolnostima života, rada, školovanja i drugih
važnih aspekata svakodnevice. Krizne situacije u sebi nose rizik težeg
snalaženja i funkcioniranja, ali s druge strane i potencijal za promjenu na bolje u smislu učenja novih načina
rješavanja problema, mogućnost za rast i razvoj, uspješno suočavanje sa
strahovima, bolju obiteljsku povezanost.
Svaki pojedinac može brinuti o svojem mentalnom zdravlju kroz, primjerice, prepoznavanje i
dijeljenje svojih osjećaja s drugima, kao i jakih strana, prepoznavanja svojih
potreba, kroz traženje podrške u teškim situacijama, kao i adekvatne načine
nošenja sa stresom, uspostavljanje zdravih i ravnopravnih odnosa i slično.
Roditelji u razdoblju krize imaju nekoliko zadataka: čuvanje vlastite dobrobiti,
dobrobiti djece i obitelji u cjelini. U vrijeme krize uloga roditelja zahtjeva
balansiranje vlastitih osjećaja i reakcija uz istovremeno organiziranje života,
partnerskog odnosa i posla, a to nije nimalo lagan zadatak.
Istovremeno, djeca
reagiraju na promijenjene okolnosti, roditeljski strah i mogu različito
reagirati. Primjerice, mogu pokazivati promjene u ponašanju (npr. pojačana
nepoželjna ponašanja, povlačenje u sebe, pojava ponašanja koja su
karakteristična za mlađu dob), pokazivati određene emocionalne poteškoće, imati
problema prilikom spavanja, poteškoće u izvršavanju školskih obaveza,
pokazivati promjene u vršnjačkim odnosima, tražiti pojačanu brigu i pažnju
roditelja koji im predstavljaju najvažniji oslonac u ovakvim neizvjesnim
uvjetima.
Neusklađenost onoga što zamjećuju, onoga što
osjećaju i onoga što odrasli poručuju može dodatno zbuniti dijete. Djeca
primjećuju da nešto nije u redu, ali često ne znaju prepoznati što točno ne
valja, što može dovesti do još većeg straha i negativnih fantazija, pogotovo
kod mlađe djece. Pokazujući pred djecom
vlastite emocije djecu učimo da svoje emocije izraze i da se s njima nauče
nositi. Zbog toga je važno razgovarati o događajima, promjenama i
osjećajima umjesto da ih prikrivamo.
Kako će se obitelj
nositi s određenim problemom ovisi o tome kako pristupa tom problemu. Svaki
član obitelji će na svoj način gledati na razdoblje krize i neće nužno imati
iste ideje o tome što je više ili manje važno. Svakome od nas život je na neki
način promijenjen, svatko nešto gubi. Poželjno je da članovi obitelji
prepoznaju i dožive svoju obitelj kao izvor podrške.
Jedna od važnih zadaća u ovom, i u svim kriznim razdobljima, jest da brinemo o svojem mentalnom zdravlju,
dobrobit naše djece i da ostanemo povezani, koliko je to moguće. Zbog toga je važno njegovati obiteljsku
otpornost tj. sposobnost da se kao obitelj nosimo sa stresnim iskustvima,
obnovimo i ojačamo našu povezanost. Ono što se pokazalo važnim u održavanju
obiteljske otpornosti je ulaganje u održavanje toplih i brižnih veza između
članova obitelji, otvoreno izražavanje osjećaja i komunikacija, uživanje u
zajedničkim aktivnostima, konstruktivno i zajedničko nalaženje rješenja
problema, međusobna podrška, a posebno članu obitelji koji je u najvećoj mjeri
izložen stresu.
U sklopu Udruge Igra provodimo mnoge aktivnosti
usmjerene na brigu o mentalnom zdravlju, poput inicijalnih i informativnih
razgovora, individualnog savjetovanja i terapije odraslih, mladih i djece,
grupnih radionica konstruktivnog provođenja slobodnog vremena za djecu i mlade
te senzibilizacije javnosti o ovoj važnoj temi. U tome surađujemo sa školama i
Centrom za socijalnu skrb, a velik broj tih aktivnosti financiran je od strane Zagrebačke županije kao i Središnjeg
državnog ured za demografiju i mlade u sklopu projekata “Savjetovalište Igra”.
Ukoliko vam je potrebna podrška ili
savjet kontaktirajte nas telefonski 095 911 0089 ili mailom na udruga.igra@udrugaigra.hr
Izvori:
Arambašić, L. (2000). Psihološke krizne
intervencije – psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja. Društvo za
psihološku pomoć. Zagreb.
Berc (2011). Obiteljska otpornost – teorijsko
utemeljenje i primjena koncepta u socijalnom radu. Ljetopis socijalnog rada,
19(1), 145-167.
Buljan Flander, Bogdan, Boričević Maršanić,
Brezinšćak, Čagalj Farkas, Ćorić Špoljar, Gojković, Kegalj, Matijević,
Mikloušić, Mišević, Profaca, Selak Bagarić, Vlašić-Cicvarić, Vukušić i Zoričić
(2020). Povezani: Telefonsko i e-savjetovanje u suočavanju s pandemijom
COVID-19 i njenim posljedicama. Hrvatska psihološka komora.
Generalna skupština
Ujedinjenih naroda je 1987. godine proglasila 26. lipnja Međunarodnim danom
borbe protiv zlouporabe droga i nezakonitog prometa drogama želeći upozoriti na
sve veći problem zlouporabe droga na globalnoj razini. Upotreba droga na
individualnoj razini izaziva cijeli niz problema, od udaljavanja od bliskih
ljudi, otuđenja od obitelji, kao i ozbiljnih zdravstvenih teškoća te na kraju
smrti (Gašparović, 2016). Pokazuje se povezanost zlouporabe droga i teške
depresije, anksioznih poremećaja i poremećaja ličnosti (EMCDDA, 2016).
Ured za droge i
kriminal (UNDOC) procjenjuje da je 246 milijuna ljudi u dobi od 15 do 64 godine
zlouporabilo neku vrstu droge u 2013. godini, što je 5% svjetske populacije.
U 2012. godini
provedeno je istraživanje prevalencije zlouporabe psihoaktivnih tvari u
Hrvatskoj koje pokazuje kako je populacija mladih najviše izložena problemu te da
čak četvrtina mladih zloupotrebljava droge. Na tematskoj sjednici Odbora za
zdravstvo i socijalnu politiku održanoj u veljači 2020. godine utvrđeno je kako
je Hrvatska iznad europskog prosjeka po konzumiranju ilegalnih droga među
mladima.
Ciljevi Nacionalne strategije
(2012) su spriječiti i smanjiti zlouporabu droga i drugih sredstava ovisnosti,
posebice među djecom i mladima; smanjiti razmjere problema zlouporabe droga i
ovisnosti u društvu, kao i vezanih zdravstvenih i socijalnih rizika nastalih
zlouporabom droga; smanjiti dostupnost droga na svim razinama i sve oblike
kriminala vezanog za zlouporabu droga; unaprijediti, izgraditi i umrežiti
sustav za suzbijanje zlouporabe droga i borbu protiv ovisnosti na nacionalnoj i
lokalnoj razini.
Ovisnost je
povremeno ili trajno uzimanje droge, uz nesavladivu potrebu za uzimanjem droge,
kao i povećavanju količine (zbog razvitka tolerancije), a što ima štetne
tjelesne, psihičke, ekonomske i društvene posljedice za ovisnu osobu, kao i za
njezinu okolinu (Begić, 2011).
Izuzetno je važno
na vrijeme reagirati na znakove ovisničkog ponašanja koje primijetimo u svojoj
okolini te pružiti podršku i razumijevanje u procesu traženja pomoći. Dobro
razvijena sustavna mreža podrške koja uključuje bliske ljude i obitelj, uz
obaveznu pomoć ustanova socijalne skrbi te obrazovnih i zdravstvenih
institucija temelj je pomoći ovisnim osobama.
Mladi se ističu kao ranjiva skupina u ovom problemu te je potrebno obratiti posebnu pažnju na edukaciju,
osvještavanje i pomoć usmjerenu prema njima. Mladi eksperimentiraju s drogama
zbog znatiželje, pritiska društva i želje da što prije odrastu, ili to vide kao
izlaz iz nasilne obiteljske situacije, usamljenosti ili nošenja s neugodnim
emocijama koje bi radije izbjegli. Važno je otvoreno pričati s mladima, naučiti
ih kako mogu prepoznati potencijalno opasne situacije te biti podržavajući i
otvoreni za razgovor kako bi oni znali da ste vi sigurno mjesto na kojem mogu
doći potražiti pomoć.
Služba za mentalno
zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija
Štampar“ osmislilo je brošuru „Svijet
ovisnosti – vodič za roditelje“ kao pomoć roditeljima koji su suočeni s
problemima ovisnosti kod svoje djece. Brošura se sastoji od edukativnog
upoznavanja s različitim psihoaktivnim supstancama, ponašanjima koja mogu
dovesti do ovisnosti, objašnjenjem zašto mladi ulaze u svijet ovisnosti te kako
to spriječiti.
Savjet ili pomoć
možete potražiti u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti: javite
se na broj telefona 01/38 30 066 (Mirogojska cesta 16, Zagreb).
Psihološko
savjetovanje, roditeljsko savjetovanje i pomoć u učenju neke su od usluga kroz
koje mladima u riziku i njihovim obiteljima u Udruzi Igra nastojimo omogućiti
pravovremeno prevenciju potencijalnih ovisničkih teškoća i podršku za adekvatnu
brigu o mentalnom zdravlju.
Usluge provodimo u
sklopu programa IGRA za NEovisnost mladih u riziku koji provodimo u partnerstvu
s Centrom za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave, CZSS Zagreb i OŠ
Pavleka Miškine.
Sredstva za
provođenje programa omogućava nam Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava,
obitelji i socijalne politike.
Izvori:
Begić, D. (2011) Psihopatologija. Zagreb: Medicinska
naklada.
Gašparović, M.
(2016) Istraživanja droga u Republici
Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko –
rehabilitacijski fakultet.
Svijet ovisnosti – vodič za roditelje (2015) Zagreb: Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”
Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti.
Slika o sebi predstavlja vjerovanja koje osoba ima o sebi i svojem funkcioniranju u različitim životnim područjima. Predstavlja osjećaje i misli o samom sebi kao i način na koji opažamo sami sebe, a što u konačnici utječe na naše ponašanje.
A kakve veze ima školski uspjeh sa slikom o sebi? Slika o sebi može utjecati na školski uspjeh, ali i školski uspjeh utječe na sliku o sebi. Primjerice, ako dijete ima bolje mišljenje o svojim sposobnostima tada će procjenjivati da ima veću šansu za uspjehom u koliko se više trudi i uči, dok djeca s lošijom slikom o sebi češće i očekuju lošiji uspjeh, ali su zbog toga i manje motiviraniji na učenje. Naše ponašanje je često usklađeno sa slikom koju imamo o sebi. Pa tako ako je dijete mišljenja kako mu “ne ide matematika” moguće je da će se u skladu s time i ponašati (npr. neće ulagati truda u rješavanje zadataka ili pisanje zadaća, lako će odustajati, bit će više nesigurno), a početno formirano mišljenje će postati na kraju istinito te prilikom toga postaje manje važna djetetova stvarna sposobnost. Prema tome je važnije što dijete misli o sebi i svojim kompetencijama od toga kakvo je ono zapravo.
Na
djetetovu sliku o sebi utječu i mišljenja i ponašanja drugih (djetetu važnih)
osoba prema njemu – roditelja, prijatelja, članova šire obitelji, učitelja… pa
tako primjerice polaskom u školu djeca se počinju učestalo međusobno
uspoređivati te između ostalog, na
temelju toga zaključivati o svojim sposobnostima. Također, tijekom osnovne
škole djeca su sklonija vjerovanju procjenama odraslih o sebi. U tom periodu,
povratne informacije koje djeca dobivaju od svojih vršnjaka i njima važnih
odraslih osoba imaju puno veći utjecaj na njih jer su u procesu razvoja te
su općenito otvorenija i smanjeno
kritična prilikom primanja informacija. Zato je važno na koji način i kakve povratne informacije djetetu dajemo
(npr. umjesto “Ti nikad dobro ne napišeš zadaću” pokušajte reći “Vidim da se
trudiš napisati zadaću što bolje možeš, treba li ti moja pomoć?”).
Slika
o sebi nije jedino na što školski uspjeh utječe te ima veliki utjecaj na
djetetov razvoj kao i doživljaj sebe i svijeta. Što o tome kaže struka kako
školski uspjeh i obaveze utječu na mentalno
zdravlje djece i mladih možete pročitati u tekstu na web stranici
Zagrebačkog psihološkog društva, koji toplo preporučamo.
Ovog mjeseca završava naš projekt Savjetovalište Igra kojeg smo provodili u području podrške obitelji, a kao šećer na kraju poklanjamo vam Vodič za suvremenog roditelja (2021.) za ova pomalo luda i jako promjenjiva vremena!
Svjesni smo da je iza nas godina obilježena krizama, potresima, COVID-om, online nastavom, radom od kuće i mnogim drugim novitetima koji su poprilično izazovni. Nosili smo se s time na razne načine koje smo naučili ranije, no nove okolnosti i situacije natjerale su nas da jačamo i neke nove mišiće, istražujemo nove opcije i puteve.
Navedeno je svakako bilo lakše ako u tome nismo ostali sami. Roditelji su u tome imali i poseban zadatak brige ne samo za sebe, nego i za svoje malce, ali i one malo veće. Kako vas ne bi u tome ostavili bez podrške, izradili smo digitalni priručnik, kako biste uz sebe imali mali šalabahter koji vam pomaže disati u onim teškim, izazovnim trenutcima te vas podrži i osnaži u izazovima i one „svakodnevne svakodnevnice“.
Nadamo se da će vam biti od koristi onoliko koliko smo se mi veselili njegovoj izradi, a ako vam se jave nova pitanja ili poželite s nama razgovarati, obratite nam se na kontakt Savjetovališta Igra koji je dostupan u priručniku 😉